2 Kor 11

Braćo! O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu. Ali se bojim da se — kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom — mîsli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali — ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili — takva lijepo podnosite. Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od »nadapostola«. Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo. Ili sam grijeh počinio što sam vam — ponizujući sebe da se vi uzvisite — besplatno navješćivao Božje evanđelje? Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se. Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima. Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade!

---

Ps 111

Hvalit ću Gospodina svim srcem svojim

u zboru pravednikâ, u zajednici njihovoj.

Silna su djela Gospodnja,

nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube.

Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo,

i pravda njegova ostaje dovijeka.

Čudesima svojim spomen postavi,

milostiv je Gospodin i milosrdan.

Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost,

stalne su sve naredbe njegove,

utvrđene za sva vremena, dovijeka,

sazdane na istini i na pravdi.

---

Mt 6

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite: 'Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!' Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

---

KOMENTAR

Koliko smo puta u životu izmolili Očenaš? Većina ljudi doslovno nabraja riječi te molitve ne razmišljajući o njihovu značenju. Ipak, riječi te molitve kojoj nas je poučio Isus, imaju posebno značenje. Apostoli su željeli naučiti moliti, i Isus im uslišava molbu. Kad nas Isus, sam Sin Božji, uči moliti, onda to moramo shvatiti krajnje ozbiljno.

On je svjestan da mi ljudi volimo zaslužiti pažnju iznošenjem što više riječi. Zato nas i uči da nije bitna bujica riječi, nego ono što molimo i kako molimo. Molitva je susret s Bogom. Kada se sretnemo s dobrim prijateljem, govorimo i slušamo ga. Tako bi trebalo biti i u susretu s Bogom.

Isus tumači još jednu predivnu stvar. On nam govori kako jednog dana doći k Bogu, a da već sada na zemlji budemo sigurni u to; oprostiti bližnjemu svome; sve riječi, sva djela, baš sve. Onda će i nama biti oprošteni naši grijesi. Vjerujmo u to, jer to je Isusovo obećanje.

M. A. D.

2 Kor 9

Braćo! Tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo — kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka. A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše. Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.

---

Ps 112

Blago čovjeku koji se boji Gospodina

i koji uživa u naredbama njegovim:

moćno će mu biti na zemlji potomstvo,

na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.

Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu,

njegova pravednost ostaje dovijeka.

Čestitima sviće ko svjetlost u tami:

milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.

On rasipno dijeli, daje sirotinji:

pravednost njegova ostaje dovijeka,

njegovo će se čelo slavno uzdići.

---

Mt 6

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršću ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

2 Kor 8

Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: unatoč mnogim kušnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno — po svojim mogućnostima i preko mogućnosti veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. I to ne samo kako se nadamo, nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. Zato zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo darežljivosti. Stoga kao što se u svemu odlikujete — u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i ljubavi svojoj prema nama — odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Ne zapovijedam, nego gorljivošću drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.

---

Ps 146

Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg,

dok me bude, Bogu svom ću pjevati.

Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev,

kome je ufanje u Gospodinu, Bogu njegovu,

koji stvori nebo i zemlju,

more i sve što je u njima.

On ostaje vjeran dovijeka,

potlačenima vraća pravicu,

a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje,

Gospodin slijepcima oči otvara.

Gospodin uspravlja prignute,

Gospodin ljubi pravedne.

---

Mt 5

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega,

a mrzi neprijatelja.

A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje,

molite za one koji vas progone da budete sinovi

svoga Oca koji je na nebesima,

jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima

i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.

Jer ako ljubite one koji vas ljube,

kakva li vam plaća?

Zar to isto ne čine i carinici?

I ako pozdravljate samo braću,

što osobito činite?

Zar to isto ne čine i pogani?

Budite dakle savršeni

kao što je savršen Otac vaš nebeski!«

---

KOMENTAR

U Poslanici Korinćanima čitamo izvještaj o makedonskim crkvama koje, iako siromašne i u brojnim nevoljama, radosno pomažu i prema svojim mogućnostima darivaju Crkvu u Jeruzalemu. Pavao želi da i Korinćani pomognu, pa ih upućuje neka i u darivanju svetih iskažu svoju ljubav i revnost.

A Isus nas poziva: „...ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog...“

Ima li išta važnije od toga da postanemo sinovima i kćerima svoga Oca nebeskog? Postavio nam je samo jedan uvjet: moliti za svoje neprijatelje i ljubiti ih.

L. B.

2 Kor 6

Braćo! Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno; evo sad je vrijeme spasa. Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, nego da se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; kao nepoznati, a poznati, kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.

---

Ps 98

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,

jer učini djela čudesna.

Pobjedu mu pribavi desnica njegova

i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,

pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu,

raduj se, kliči i pjevaj!

---

Mt 5

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Čuli ste da je rečeno:

Oko za oko, zub za zub!

A ja vam kažem:

Ne opirite se Zlomu!

Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu,

okreni mu i drugi.

Onome tko bi se htio s tobom parničiti

da bi se domogao tvoje donje haljine

prepusti i gornju.

Ako te tko prisili jednu milju,

pođi s njim dvije.

Tko od tebe što zaište,

podaj mu!

I ne okreni se od onoga

koji hoće da mu pozajmiš.«

2 Sam 12

U one dane: Natan reče Davidu:

»Ovo govori Gospodin, Bog Izraelov: ’Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. Predao sam ti kuću tvoga gospodara i tebi u krilo žene tvoga gospodara, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; i je li to premalo, još ću ti dodati. Zašto si prezreo Gospodina i učinio što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo sebi za ženu. I ubio si ga mačem Amonaca. Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma; ta prezreo si me i uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.’« Tada David reče Natanu: »Sagriješio sam protiv Gospodina!« A Natan odvrati Davidu: »Gospodin ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.«

---

 

Ps 32

Blažen onaj kome je grijeh otpušten,

kome je zločin pokriven!

Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju

i u čijem duhu nema prijevare!

Grijeh svoj tebi priznah

i krivnju svoju više ne skrivah.

Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,

i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Utočište ti si moje,

od tjeskobe ti ćeš me sačuvati,

okružit me radošću spasenja.

Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni,

kličite svi koji ste srca čestita!

---

 

Lk 7

U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«

2 Kor 5

Braćo! Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.

---

Ps 103

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina

i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina

i ne zaboravi dobročinstva njegovih!

On otpušta sve grijehe tvoje,

on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

on ti od propasti izbavlja život,

kruni te dobrotom i nježnošću.

Milosrdan je i milostiv Gospodin,

spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

Jarostan nije za vječna vremena

niti dovijeka plamti srdžba njegova.

Ne postupa s nama po grijesima našim

niti nam plaća po našim krivnjama.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,

dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

---

Mt 5

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: 'Da, da, — ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je.«

2 Kor 4

Braćo! Imamo blago u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni — uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. Tako smrt djeluje u nama, život u vama. A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost — umnožena — zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.

---

Ps 116

Ja vjerujem i kada kažem:

»Nesretan sam veoma.«

U smetenosti svojoj rekoh:

»Svaki je čovjek lažac!«

Dragocjena je u očima Gospodnjim

smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga,

tvoj sluga, sin službenice tvoje:

ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,

zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje

pred svim pukom njegovim.

---

Mt 5

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.«

2 Kor 3

Braćo! Kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce sinovima Izraelovim. Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes. Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku — iz slave u slavu. Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju; u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. Jer ne propovijedamo sami sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.

---

Ps 85

Da poslušam što mi to Gospodin govori:

Gospodin obećava mir narodu svomu.

Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,

i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i Vjernost sastati,

Pravda i Mir zagrliti.

Vjernost će nicat iz zemlje,

Pravda će gledat s nebesa.

I Gospodin će dati sreću,

i zemlja naša urod svoj.

Pravda će stupati pred njim,

a Mir tragom stopa njegovih.

---

Mt 5

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. Ako tko bratu rekne: 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. Ako tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«

---

KOMENTAR

Kada Gospodnjem Duhu budemo dopustili da prebiva u našim srcima, primit ćemo Njegovu apsolutnu i čistu ljubav, i potpunu slobodu i mir. Slobodu, i mir od raznih navezanosti ovoga svijeta. Gdje je prisutan Duh Gospodnji, nema navezanosti. Tada smo prepušteni Njegovu djelovanju. Apsolutno mu vjerujmo i prepustimo mu se.

„Bog ovoga svijeta“ – sotona to ne želi. On želi da budemo u strahu, uznemireni. Da ovisimo o svemu samo ne o Bogu.

Sve u svome životu prepustimo Gospodinu i budimo otvoreni za djelovanje Duha Gospodnjeg u nama.

„I Gospodin će dati sreću,

I zemlja naša urod svoj.

Pravda će stupati pred njim,

A mir tragom stopa njegovih.“

Duh Gospodnji nas mijenja, čisti. Daje nam ljubav Božju i mir, kako bismo je širili dalje, da je osjete i naši bližnji. Zadaća nam je težiti za tom ljubavlju, moliti za nju, i širiti je. Bog Vas blagoslovio i čuvao!

G. C.

2 Kor 3

Braćo! Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. On nas osposobi i za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje. Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, koliko li će slavnija biti služba Duha. Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.

---

Ps 99

Uzvisujte Gospodina, Boga našega,

padnite pred podnožje njegovo;

ono je sveto.

Mojsije i Aron među svećenicima njegovim

i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo:

zazivahu Gospodina, i on ih usliša.

Iz stupa od oblaka govoraše njima:

slušahu zapovijedi njegove

i odredbe što ih dade.

Gospodine, Bože naš, ti si ih uslišivao;

Bože, milostiv si bio njima

premda si kažnjavao grijehe njihove.

Uzvisujte Gospodina, Boga našega,

padnite pred svetu goru njegovu:

jer svet je Gospodin, Bog naš.

---

Mt 5

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke.

Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.

Zaista, kažem vam,

dok ne prođe nebo i zemlja,

ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći,

dok se sve ne zbude.

Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi

i tako nauči ljude,

najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom.

A tko ih bude vršio i druge učio,

taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«

---

KOMENTAR

Čitajući današnji psalam, postavljam si pitanje: koliko mi zapravo Božje ime, njegovu snagu, moć i značenje 'uzimamo za ozbiljno', i imamo li uopće poštovanja prema Njemu??? Često na ulici čujemo bogopsovke, ili Ime Isusovo koje se izgovara kao poštapalica, kao neka posprdna riječ koja nema nikakva značenja, nego se spominje usputno. Ljudi nažalost ne znaju koja nam je snaga i vlast ostavljena u Božjem, Kristovu imenu, i da bismo ga trebali izgovarati s najvećim mogućim poštovanjem i pouzdanjem, a ne ga koristiti kao poštapalicu. U čitanju iz Matejeva evanđelja mogli smo, ako smo pažljivo čitali, vidjeti kako nas Isus brižno opominje govoreći nam što nam je činiti u određenim životnim situacijama. Tako nas blago i Očinski savjetuje kako izbjeći zamke zloga i svaku situaciju ostvariti na pravi, božanski način, kako ne bismo naštetili bližnjemu, uvrijedili Boga grijehom, nego sebe održali čistima. Isus posebno insistira na tome da ljubimo svoje neprijatelje; jer se upravo u tome prepoznaje čisto srce. Ako nas netko povrijedi a mi mu uzvratimo, osvetimo se, onda nismo pravi Kristovi učenici, jer Kristov učenik ne uzvraća, nego šutke trpi i moli za tog jadnog grešnika koji mu čini zlo. Ništa ne možemo napraviti bez Duha Svetoga; On nam daje mir u trenucima srdžbe i bijesa, on nam daje milost da molimo za one koji nam svjesno rade zlo.

Ništa nije nemoguće ako se pouzdamo u Onoga koji je na svoj drveni križ ponio svaku našu slabost i grijeh, svako naše breme i poteškoću. Isus je od onoga drvenog sredstva za mučenje napravio znak otkupljenja, muke i pobjede. Neka nam znak Njegova presvetog križa uvijek bude u srcu, umu, leđima i rukama; nosimo ga pažljivo i ponosno jer ćemo samo po njemu, i pouzdajući se u Krista i vodstvo Duha Svetoga moći vršiti sve Božje zapovijedi, izbjeći sve grešne situacije, na koje nas Isus upozorava, biti čisti i omogućiti da Njegovo svjetlo sjaji kroz nas – da sve izgubljene ovce pronađu put povratka ka svome Pastiru.

A. H.

Dj 11

U one dane: Velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. Vijest o tom doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu. Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše »kršćanima«.

U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: »De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih.

---

Ps 98

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu

jer učini djela čudesna.

Pobjedu mu pribavi desnica njegova

i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,

pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu,

raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citru,

uz citru i zvuke glazbala,

uz trublje i zvuke rogova:

kličite Gospodinu kralju!

---

Mt 10

U ono vrijeme: Reče Isus apostolima: »Putem propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!' Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje. U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.

---

KOMENTAR

Čitam današnja čitanja, čitam, i – ne mogu vjerovati! Ili se Božja riječ zabunila ili, možda, s nama nešto ne štima! Počnimo od Barnabe čiji blagdan danas slavimo i o kojem govori prvo čitanje: „bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere“. Dalje se navodi da je on bio prorok i učitelj. Imamo li i mi muževe pune Duha Svetoga i vjere, k tome još proroke i učitelje? I, zašto uopće slavimo Barnabu? Da moli za nas? Pa molimo ga onda upravo za ono u čemu je i sam bio krepostan…

Dalje čitam psalam: „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, jer učini djela čudesna… Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi… svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega… Zapjevajte Jahvi uz citaru…“ Ima li toga danas? Ili je ova Božja riječ zastarjela? Tko još danas slavi Gospodina jer mu je učinio čudo? Zašto se Bog promijenio pa je nekoć davno činio čudesa i divna djela, a danas to više ne čini? Ili, vide li pogani na nama Božje spasenje i Božja divna djela? Mogu li oni koji ne vjeruju u Boga na nama primijetiti da Bog postoji, i da djeluje? Kako često pjevamo Bogu iz svega srca? Hej, pa kakvi smo mi to kršćani?!

Ne znam ima li smisla komentirati i evanđelje, jer što dalje čitam, to mi je Božja riječ sve nestvarnija…: „Bolesne liječite, gubave čistite, zloduhe izgonite!“ Koliko takvih ljudi, kršćana, ja poznajem? Ima li ih uopće? Ili su to priče za malu djecu. Možda je tako bilo u Isusovo vrijeme, ali danas, danas je to drukčije! Da, nažalost, danas se kršćanstvo toliko zatvorilo u sebe da više ne možeš ni prepoznati tko je kršćanin, osim ako ga ne susretneš na nedjeljnoj misi. Pa što je to s nama? Isuse, jesi li ti zaista zadovoljan nama? Slušamo tvoju riječ, ali ona prolazi mimo nas…

M. P.

2 Kor 1

Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. Bili mi nevoljama pritisnuti, za vašu je utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu — djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo. I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe.

---

Ps 34

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,

njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek se Gospodinom duša moja hvali,

nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,

uzvisujmo ime njegovo zajedno!

Tražio sam Gospodina, i on me usliša,

izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se,

da se ne postide lica vaša.

Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga čuje,

izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Anđeo Gospodnji tabor podiže

oko njegovih štovalaca da ih spasi.

Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin:

blago čovjeku koji se njemu utječe!

---

Mt 5

U ono vrijeme: Isus ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati.

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas — zbog mene — pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!

Ta progonili su tako proroke prije vas!«

---

KOMENTAR

Pavao po volji Božjoj apostol Krista Isusa, potpuno je predan Bogu, i po toj volji djeluje. On zaziva od Boga milost i mir. Govori o nevoljama, ali i o utjehi u tim nevoljama te gdje i kod koga je možemo naći. Iz ovog odlomka spoznajemo da smo suzajedničari u patnjama i utjehi. Saznajemo i da su u nama obilate Kristove patnje, ali i utjeha. Što to zapravo znači? Izgleda da čovjek ne može biti potpuno neovisan i neutralan. Svatko na neki način utječe na druge oko sebe. Prouzročuje li tuđu patnju ili utjehu, to ovisi o nama. Ovdje smo pozvani na suzajedništvo, na strpljenje, te pouzdanje u Boga, a ne u same sebe.

U današnjem psalmu saznajemo važnost veličanja, blagoslivljanja, zahvaljivanja Bogu. U njemu se govori o iskustvu uslišanih molitvi, Božjoj milosti, te zadobivanju blagoslova koji je neophodan svakom čovjeku. Čovjek ne može bez pomoći i blagoslova iskusiti potpunu radost života. Stoga, utecimo se Bogu i „kušajte i vidite kako dobar je Jahve“.

Nekoliko puta čitajući Matejev odlomak u kojem se citira Isusovo naučavanje učenika o blaženstvima, primjećujem da su ta blaženstva u potpunoj suprotnosti od podmetanih nam poželjnih osobina, ponašanja čovjeka kojega bismo trebali oslovljavati kao uspješnog.

Ako je čovjek siromašan duhom, ožalošćen, krotak, gladan i žedan pravednosti, milosrdan, čista srca, mirotvorac, progonjen zbog pravednosti, pogrđivan, prognan zbog Isusa..., tada će zadobiti blaženstvo.

Nemojmo dopustiti da nas od tih Isusovih istina udalje iskrivljene, neke „nove“ podmetane društvene vrijednosti koje zarobljuju, donose nemir, patnju, propast, nezadovoljstvo...

Neka Isus bude uvijek naš učitelj, savjetnik i prijatelj.

Damir Žugec

1 Kr 17

U one dane: Razbolio se sin domaćice koja je ugostila Iliju i bolest se njegova jako pogoršala, tako te mu je ponestalo daha. Tada ona reče Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi umoriš sina!« On joj reče: »Daj mi svoga sina!« Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. Tada zavapi Gospodinu i reče: »Gospodine, Bože moj, zar da i udovicu koja me ugostila uvališ u tugu umorivši joj sina?« Zatim se tri puta pružio nad djetetom zazivajući Gospodina: »Gospodine Bože moj, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!« Gospodin usliša molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj majci i reče joj: »Evo, sin tvoj živi!« Žena mu reče: »Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita!«

---

Ps 30

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio

i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.

Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,

na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,

zahvaljujte svetom imenu njegovu!

Jer samo za tren traje srdžba njegova,

a cio život dobrota njegova.

Večer donese suze,

a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;

Gospodine, budi mi na pomoć!

Okrenuo si plač moj u igranje,

Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

---

Gal 1

Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista. Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu. Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah – ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.

---

Lk 7

Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

---

KOMENTAR

U ovim nedjeljnim čitanjima imamo priliku upoznati moć i silu našega Boga. U prvom čitanju, Ilija uspijeva od Boga izmoliti da preminulog dječaka vrati u život. Nakon samo tri Ilijina usrdna zaziva, Bog vraća duh života u dječaka, na sreću njegove majke.

Sličnu situaciju opisuje i Luka, kada Isus oživljuje mladića od mrtvih. Isus, dirnut tugom mladićeve majke i njezinom bezizlaznom situacijom, uskrisuje mladića.

Mislim da je najgore doživjeti smrt vlastitog djeteta, a posebno teško to proživljavaju majke. Bog u oba navedena slučaja vidi beskrajnu tugu i žalost majki. On osjeća njihovu bol i vraća im djecu, ali na iskrenu molitvu!

U oba slučaja vidimo da je gospodar smrti i života jedino Bog. On daje i uzima život. U tome vidimo Njegovu silinu, začetnika i pokretača svega živoga. I mi, kada se nalazimo u bezizlaznoj situaciji, možemo ne gubiti vjeru, nego moliti Boga.

Ž. D.

Iz 61

Slavno će biti sjeme naroda mojega među pucima

i potomstvo medu narodima.

Tko ih god vidi, prepoznat će

da su sjeme što ga Gospodin blagoslovi.

Radujem se u Gospodinu, radujem,

duša moja kliče u Bogu mojemu

jer me odjenu haljinom spasenja,

zaogrnu me plaštem pravednosti,

kao ženik kad si vijenac stavi

i nevjesta kad se uresi nakitom.

Jer kao što zemlja tjera svoje klice,

kao što vrt niknuti daje sjemenju,

tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda

i hvala pred svim narodima.

---

1 Sam 2

Kliče srce moje u Gospodinu,

raste snaga moja po Bogu mom.

Šire mi se usta na dušmane moje,

jer se radujem pomoći tvojoj.

Lomi se luk junacima,

nemoćni se snagom opasuju.

Nekoć siti sad se za kruh muče,

nekoć gladni ne gladuju više.

Nerotkinja rađa sedam puta,

majka brojne djece svježinu izgubi.

Gospodin daje smrt i život,

ruši u Podzemlje i odande diže.

Gospodin čini uboga i bogata,

obara čovjeka i uzvisuje.

Diže slaba iz prašine,

iz bunjišta izvlači uboga

da ih posadi s knezovima

i da im odredi počasna mjesta.

---

Lk 2

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.

---

KOMENTAR

Promatrajući Isusa, pitala sam se kako to da su Marija i Josip tek nakon dana hoda primijetili da Isus nije među suputnicima! Kako su se osjećali kad su ga tri dana tražili? Muškarci su vjerojatno bili odvojeni od žena, a djeca su mogla biti i u jednoj i u drugoj skupini. Josip je mogao misliti da je Isus s Marijom, a Marija da je Isus s Josipom. Kakvo li je to neugodno iznenađenje bilo kad ga nisu našli među rodbinom i prijateljima! Ta tri dana sigurno nikad nisu zaboravili. Kad su ga našli u hramu, iznenadio ih je njegov odgovor...

Sve su te događaje brižno čuvali i prebirali ih u svom srcu! To je bilo njihovo blago! Ako je Isus naše blago, nađimo vremena za razmatranje da nam duša kliče Bogu našemu!

S. K.

Ez 34

Ovo govori Gospodin Bog: »Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. Izvest ću ih iz narodâ, skupit ću ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. Pâst ći ih na izvrsnim pašama, ovčinjaci će im biti na visokim gorama izraelskim; ondje će počivati u dobrim ovčinjacima i pâst će na sočnim pašama, po gorama izraelskim. Sâm ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka – govori Gospodin Bog. Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – pâst ću ih pravedno. «

---

Ps 23

Gospodin je pastir moj:

ni u čem ja ne oskudijevam;

na poljanama zelenim

on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi

i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja

radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći,

zla se ne bojim jer si ti sa mnom.

Tvoj štap i palica tvoja

utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš

na oči dušmanima mojim.

Uljem mi glavu mažeš,

čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene

sve dane života moga.

U Gospodnjem ću domu prebivati

kroz dane mnoge.

---

Rim 5

Braćo: Nada ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.

---

Lk 15

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima i pismoznancima ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ’Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«

Tob 6

U one dane: Reče Tobija anđelu: »Gdje hoćeš da odsjednemo?« Anđeo će mu: »Ovdje je Raguel, tvoj rođak i suplemenjak, a u njega kći, imenom Sara.« Tako uđoše k Raguelu, i Raguel ih primi radosno. I pošto se porazgovoriše, Raguel zapovjedi da se zakolje ovan i da se priredi gozba. Dok ih je nutkao da sjednu k ručku, reče Tobija: »Neću ovdje danas ni jesti ni piti, dok mi ne ispuniš molbu i ne obećaš dati mi svoju kćer Saru.« Čuvši to Raguel, prepade se znajući što je zadesilo onu sedmoricu muževa koji k njoj uđoše: poboja se da se to i ovome ne dogodi. I dok je oklijevao ne dajuć mu nikakva odgovora, reče mu anđeo: »Ne boj se dati je njemu! Ovom bogobojazniku pripada kći tvoja za ženu, i zato je nije mogao dobiti drugi.« Nato će Raguel: »Ne sumnjam da je Bog pustio preda se molitve moje i suze. Uvjeren sam, doista, da vas je Bog zato doveo k meni, da se ona po Mojsijevu Zakonu uda u rod svoj. Zato ne sumnjaj da ću ti je dati.« Uze nato desnicu svoje kćeri i stavi je u desnicu Tobijinu govoreći: »Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev bio vama! On vas združio te na vama ispunio svoj blagoslov!« Dohvate zatim list pa napišu ženidbeni ugovor. Potom počeše blagovati blagoslivljajući Boga. A onda Tobija nagovori djevojku i reče joj: »Ustaj, Sara, da se molimo Bogu danas, sutra i prekosutra; tri se ove noći s Bogom družimo, a kad mine treća noć, bit ćemo svoji u ženidbi. Jer, djeca smo svetaca i ne dolikuje da se združimo kao pogani, koji ne znaju Boga.« I ustanu i zajedno se usrdno pomole za zdravlje. Tobija reče: »Gospodine Bože otaca naših, blagoslivljalo te nebo i zemlja, more i vrela i rijeke i sva stvorenja u njima! Ti si stvorio Adama od praha zemaljskoga i Evu mu dao za pomoćnicu. Ti, Gospodine, znaš da ne uzimam zbog pohote ovu sestru svoju za ženu, već jedino iz ljubavi prema potomstvu, da se u njemu proslavlja Ime tvoje u vijeke vjekova.« A Sara reče: »Smiluj nam se, Gospodine, smiluj nam se, da starost zdravi dočekamo zajedno!«

---

Ps 128

Blago svakome koji se boji Gospodina,

koji njegovim hodi stazama!

Plod ruku svojih ti ćeš uživati,

blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna loza

u odajama tvoje kuće;

sinovi tvoji ko mladice masline

oko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek

koji se Gospodina boji!

Blagoslovio te Gospodin sa Siona,

uživao sreću Jeruzalema

sve dane života svojega!

---

Mk 12

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele, Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!« »Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.« Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga — više je nego sve paljenice i žrtve.« Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Tob 3

U one dane: Tobija protuži i kroz suze poče moliti: »Pravedan si, Gospodine, i svi su sudovi tvoji pravedni, a svi putovi tvoji milosrđe, istina, pravičnost. Ali sada, Gospodine, spomeni me se: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha, i ne spominji se prijestupa mojih ni prijestupa mojih roditelja. Uistinu, nepokorni bijasmo zapovijedima tvojim, i zato smo predani pljački, prognanstvu i smrti za priču i ruglo svim narodima među koje si nas razasuo. Ali sada, Gospodine, veliki su tvoji sudovi zato što nismo postupali po tvojim zapovijedima i nismo iskreno hodili pred tobom. Ali sada, Gospodine, postupaj sa mnom po svojoj volji i odluči da u miru prihvatiš moj duh, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.« Istoga dana i Saru, kćer Raguelovu — u Ekbatani, gradu Medijskome — izruži jedna sluškinja njezina oca zbog toga što je sedam muževa za koje je Sara pošla zloduh Asmodej ubio čim su ušli k njoj. I kad ona ukori djevojku s grijeha, djevojka će joj: »Nikad mî ne vidjele od tebe ni sina ni kćeri na zemlji, ubojice svojih muževa! Hoćeš li i mene ubiti, kao što već pobi sedam muževa?« Kad je Sara to čula, ode u gornju odaju svoje kuće; tri dana i tri noći nije jela ni pila nego se sva predala molitvi te kroz suze Boga prosila da je izbavi od toga rugla. Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Boga višnjega. I bi poslan sveti Rafael, anđeo Gospodnji da ih oboje izliječi — njih kojih se molitve istovremeno vinuše pred lice Gospodnje.

---

Ps 25

U tebe se uzdam, Bože moj:

ne daj da se postidim,

da se ne vesele nada mnom dušmani!

Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće:

postidjet će se koji se lako iznevjere.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,

nauči me svojim stazama!

Istinom me svojom vodi i pouči me,

jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti

i ljubavi svoje dovijeka.

Spomeni me se po svojoj ljubavi —

radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:

grešnika on na put privodi.

On ponizne u pravdi vodi

i uči malene putu svome.

---

Mk 12

U ono vrijeme: Dođu Isusu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: »Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svom. Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.« Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«

Tob 2

Jednog dana Tobija, umoran od ukopa, dođe kući, zavali se uza zid i zaspi. Dok spavaše, iz lastavičjega mu gnijezda tople izmetine padoše na oči, te oslijepi. Gospodin dopusti da ga snađe to iskušenje, kako bi potomstvo imalo primjer strpljivosti kakva bijaše u svetoga Joba. Jer, kako se od djetinjstva uvijek bojao Boga te čuvao njegove zapovijedi, ne reče žalne riječi na Boga što je udaren sljepoćom; osta postojan u strahu Božjem, hvaleći Boga sve dane života svoga. I kao što se ono Jobu rugahu kraljevi, tako rodbina i suplemenjaci ismjehivahu njega i njegov život: »Gdje li ti je nada radi koje si davao milostinju i obavljao ukope!« A Tobija ih prekoravaše: »Ne zborite tako! Ta sinovi smo svetaca te iščekujemo onaj život kojim će Bog obdariti one što mu se nikad ne iznevjere.« Tobijina žena Ana polazila danomice na tkalački posao; od rada svojih ruku donosila bi živež što ga zarađivaše. Tako jednom dobi i donije kući jarića. Muž njezin začu večanje pa primijeti: »Pazite da možda nije ukradeno; vratite ga gospodarima, jer nam nije dopušteno ni jesti ni dotaći ukradeno!« Razgnjevi se žena na to pa će mu: »Očito, zaludu ti nada; sada na vidjelo izađoše tvoje milostinje!« Tima ga je i takvim riječima grdila.

---

Ps 112

Blago čovjeku koji se boji Gospodina

i koji uživa u naredbama njegovim:

moćno će mu biti na zemlji potomstvo,

na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.

Stalno je njegovo srce uzdajuć se u Gospodina.

Postojano mu je srce, ničeg se ne boji,

neprijatelje svoje prezire.

On rasipno dijeli, daje sirotinji:

pravednost njegova ostaje dovijeka,

njegovo će se čelo slavno uzdići.

---

Mk 12

U ono vrijeme: Pošalju Isusu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« A Isus im reče: »Carevo podajte caru a Bogu Božje!« I divili su mu se.

---

KOMENTAR

Novac je oduvijek bio kamen spoticanja na putu do istinske vjere. Nitko tko plaća porez nije zbog toga sretan. Mi plaćanje poreza doživljavamo kao da nam se uzima novac iz džepa. Međutim, u ono je vrijeme to pitanje imalo i političko značenje. Priznavati cara ili ne, pravo je značenje njihova pitanja. Isus nije stao na ničiju stranu, nego je samo jasno objasnio značenje pripadnosti. Isus ne negira ni novac ni cara, već ih samo odjeljuje od pojma Boga. Bogu ne treba novac, već naše duše, očišćene od materijalnog tereta. Ako prodamo dušu za novac, tada ćemo i gledati samo u materijalno te ćemo materijalnome poklanjati svu svoju pažnju. Kada nam je Bog na prvome mjestu, tada smo svjesni što je kome bitno.

Plaćati porez znači da posjedujemo nešto za što plaćamo. Ako ništa ne plaćamo, znači da ništa nemamo. Dakle, bolje je imati više i za to više platiti.

Težimo davati Bogu Božje pa se nećemo morati brinuti za materijalno. Naši prioriteti će se promijeniti i sve će doći na svoje mjesto.

M. A. D.

Tob 1

Tobija, iz plemena i grada Naftalijeva, bî odveden u prognanstvo u vrijeme Šalmanasara, kralja asirskoga. Ali ni u prognanstvu ne napusti puta istine. Jednom, o blagdanu Gospodnjem, u kući Tobijinoj bijaše priređen lijep objed, pa Tobija reče svome sinu: »Idi, dovedi kojega bogobojaznoga od našega plemena, da objeduje s nama.« On ode i kad se vrati donese vijest da jedan od sinova Izraelovih zaklan leži na trgu. Tobija umah skoči s ležaljke, ostavi objed i ne okusivši ništa pohiti k mrtvacu; uzme ga i potajice odnese kući da bi ga, kad sunce zađe, oprezno pokopao. Kada sakri mrtvaca, objedova u tuzi i trepetu. Sjetio se besjede što je reče Gospodin po proroku Amosu: »Okrenut će se svetkovine vaše u kuknjavu i tužaljku.«

Kad je sunce zašlo, ode i pokopa mrtvaca. A znanci ga prekoravahu: »Već si zbog toga imao biti pogubljen i jedva si smrti izmakao, pa opet pokapaš mrtve!« Ali se Tobija većina bojao Boga nego kralja, pa bi kradomice uzimao tijela ubijenih, krio ih u kući i pokapao o ponoći.

---

Ps 112

Blago čovjeku koji se boji Gospodina

i koji uživa u naredbama njegovim:

moćno će mu biti na zemlji potomstvo,

na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.

Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu,

njegova pravednost ostaje dovijeka.

Čestitima sviće ko svjetlost u tami:

milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.

Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,

koji poslove svoje obavlja pravedno.

Do vijeka neće on posrnuti:

u vječnome će spomenu biti pravednik.

---

Mk 12

U ono vrijeme: Uze Isus svećenicima, pismoznancima i starješinama zboriti u prispodobama: »Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradskoga. A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. I opet posla k njima drugoga slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.« »Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: 'Poštovat će sina moga.' Ali ti vinogradari među sobom rekoše: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.' I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda. Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima. Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo, kakvo čudo u očima našim!« I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

1 Kr 8

U one dane: Pomoli se Salomon u hramu ovako: »I tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi imena tvoga jer je čuo za veliko ime tvoje, za tvoju jaku ruku i za tvoju mišicu ispruženu – ako dođe i pomoli se u ovom hramu, usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve što te zaište tuđinac, da bi upoznali svi narodi zemaljski ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da bi znali da je ime tvoje zazvano nad ovaj dom koji sam sagradio.

---

Ps 117

Hvalite Gospodina, svi puci,

slavite ga, svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova

i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

---

Gal 1

Pavao, apostol – ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih – i sva braća koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji. Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.

---

Lk 7

U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' – i ode, drugomu: 'Dođi' – i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' – i učini.« Čuvši to, zadivi se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.« Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

---

KOMENTAR

Salomon je sagradio hram i na dan posvećenja hrama moli Boga da hram bude mjesto molitve i pouzdanja za izraelski narod pa i za tuđince. Traži da proslavi svoje sveto ime kako bi svi narodi spoznali tko je Jahve. Premda je bio kralj i vrlo bogat i moćan, ponizio se pred Stvoriteljem i moli. On je znao da nije sve u njegovoj moći.

Židovi su Rimljane smatrali poganima a sami su bili čudni Rimljanima. Iako različitih vjerskih opredjeljenja, trude se živjeti u miru i bez neprijateljstva. To je Židovima bilo jako teško... pogani su vladali nad njima, trudili su se obdržavati zakon.

Isus je došao i pričao im o ljubavi i sav je zakon sveo na djela ljubavi. Opominjao je što ga mnogi zovu ,,Gospodine, Gospodine“, a ne vrše njegova djela. Stotnika je pohvalio: ,,...tolike vjere ne nađoh ni u Izraelu“. Nije ga pohvalio što je sagradio sinagogu nego zato što je iskazao vjeru i povjerenje. Bio je tuđinac, a njegova je molitva uslišana. U trenutku umiranja njegova sluge, stotnik se sjetio Isusa i bez oklijevanja tražio pomoć preko Židova. Smatrao se nedostojnim osobno doći pred Isusa. On je dobar primjer svima nama kada se nađemo u takvoj i sličnim situacijama; ne oklijevajmo tražiti zagovor i molitvu onih koji nam mogu pomoći kad ne možemo sami.

Pavao nas uči i opominje da ne vjerujemo u drugo osim u evanđelje Isusa Krista. On je podnio mnoge muke i nevolje u službi naviještanja. Nije se pokoravao svijetu nego je spremno i ustrajno služio Bogu. U ime Isusovo i silom Duha Svetoga proširio je radosnu vijest i među poganima i nije se pokolebao.

L. B.

Sir 51

Hvalit ću te, Gospodine, i slaviti i blagoslivljati ime tvoje. Kad još bijah mladić, prije svojih putovanja molio sam otvoreno za mudrost u molitvama. Pred vratima Svetišta za nju sam molio, i do posljednjeg ću dana tragati za njom. Od njena cvata pa do sazrela grozda radovalo joj se srce moje. Noga je moja kročila pravim putem i tražio sam mudrost od svoje mladosti. Prignuvši malo uho, naučih je i stekoh mnogu pouku. Po njoj uznapredovalh i slavu ću dati onomu koji me podari mudrošću. Jer odlučih u djelo je provesti, žarko za dobrom tragah, i neću se stidjeti. Duša se moja za nju borila, pomno sam se držao Zakona. Pružao sam ruke prema nebu i oplakivao što je ne poznam. Usmjerih svoju dušu prema njoj i nađoh je u čistoći. Od početka joj posvetih svoje srce, i neću nikad biti napušten.

---

Ps 19

Savršen je Zakon Gospodnji,

dušu krijepi;

pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,

neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja,

srce sladi;

čista je zapovijed Gospodnja,

oči prosvjetljuje.

Neokaljan je strah Gospodnji,

ostaje svagda;

istiniti su sudovi Gospodnji,

svi jednako pravedni.

Dragocjeniji od zlata,

zlata čistoga;

slađi od meda,

meda samotoka.

---

Mk 11

U ono vrijeme: lsus i učenici opet dođu u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. I govorahu mu: »Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?« A Isus im reče: »Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!« A oni umovahu među sobom: »Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjeravaste?' Nego, da reknemo 'od ljudi!'« — Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. I odgovore Isusu. »Ne znamo.« A Isus će im: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«

Sef 3

Kliči od radosti, Kćeri sionska,

viči od veselja, Izraele!

Veseli se i raduj se iz sveg srca,

Kćeri jeruzalemska!

Gospodin te riješio tvoje osude,

neprijatelje tvoje uklonio!

Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!

Ne boj se više zla!

U onaj dan

reći će se Jeruzalemu:

Ne boj se, Sione!

Neka ti ne klonu ruke!

Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,

silni spasitelj!

On će se radovati tebi pun veselja,

obnovit će ti svoju ljubav,

kliktat će nad tobom radosno

kao u dan svečani.

---

 

ili

Rim 12

Braćo! Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost. Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno.

---

Iz 12

Evo, Bog je spasenje moje,

uzdam se, ne bojim se više,

jer je Gospodin snaga moja i pjesma,

on je moje spasenje.

I s radošću ćete crpsti vodu

iz izvorâ spasenja.

Hvalite Gospodina,

prizivajte ime njegovo!

Objavite narodima djela njegova,

razglašujte: Uzvišeno je ime njegovo!

Pjevajte Gospodinu, jer stvori divote,

neka je to znano po svoj zemlji!

Kličite i radujte se,

stanovnici Siona,

jer je velik među vama

Svetac Izraelov!

---

Lk 1

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama

i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Tada Marija reče:

»Veliča duša moja Gospodina,

klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje:

odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni,

sveto je ime njegovo!

Od koljena do koljena dobrota je njegova

nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje,

rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja,

a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima,

a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga,

kako obeća ocima našim:

spomenuti se dobrote svoje

prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Post 14

U ono vrijeme:

Melkisedek, kralj šalemski, iznese kruh i vino. On je bio svećenik Boga Svevišnjega. Blagoslovi Abrama govoreći: »Blagoslovljen Abram od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje! I blagoslovljen Bog Svevišnji koji ti u ruke preda neprijatelje!«

---

Ps 110

Reče Gospodin Gospodinu mojemu:

»Sjedi mi zdesna

dok ne položim dušmane tvoje

za podnožje tvojim nogama!

Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona:

vladaj posred svojih neprijatelja!

Spreman je tvoj narod u svetim odorama

za dan tvog junaštva:

kao rosa iz krila zorina

uza te su mladi ratnici.«

Zakleo se Gospodin i neće se pokajati:

»Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu!«

---

1Kor 11,23-26

Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete. Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.

---

Lk 9

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: »Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.« A on im reče: »Podajte im vi jesti!« Oni rekoše: »Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.« A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: »Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.« I učine tako: sve ih posjedaju. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.

---

KOMENTAR

Dušo Kristova, posveti me, Tijelo Kristovo, spasi me, Krvi Kristova, napoj me… Svi znamo ovu molitvu, bezbroj puta smo je izgovarali na svetoj misi. Razmišljam o drugom dijelu: Tijelo Kristovo, spasi me. Tijelo Kristovo je hostija koju imam prilike svakodnevno blagovati i tako svakodnevno biti u izravnom fizičkom dodiru sa živim Kristom koji je za mene umro na križu pretrpjevši silnu bol i poniženje zbog mojih grijeha, zbog moje nevjere i zbog moje nezainteresiranosti i ravnodušnosti. On me svojim tijelom otkupio i time spasio od sigurne smrti, na meni je samo da to prihvatim. Mnogima je danas teško predočiti si živog Krista u hostiji. Bog to zna i zato nam povremeno šalje čuda (nama nevjernim Tomama) u kojima se hostija preobražava u ljudsko (Isusovo) tijelo – komad srčanog mišića. O istinitosti tih čudesa svjedoče mnogi stručnjaci koji su analizirali uzorke takvih preobraženih hostija. Razmišljam o današnjim čitanjima i za oko mi je zapela već toliko puta pročitana i svima dobro poznata priča o tome kako je Isus nahranio mnoštvo s pet kruhova i dvije ribe, i još je preostalo dvanaest košara ulomaka. Meni to zvuči malo neuvjerljivo, u najmanju ruku pretjerano, hm. Tek danas mi je pogled zastao na početku čitanja gdje sveti Luka kaže: „Govoraše Isus mnoštvu o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja“. Dakle, očito je da su ga ljudi slušali, vjerovali u istinitost njegovih riječi i tako su mogli ozdraviti. Slušajući i vjerujući Isusu, oni su zapravo svi blagovali Tijelo Kristovo i nasitili se, no važna je činjenica da je nakon njihova blagovanja ostalo više ulomaka nego li je teoretski moguće od pet kruhova, tj. mnogi su dalje prenosili riječi Kristove kako bi nasitili svakoga tko ih je gladan; to su ti preostali ulomci. To nam govori da se kruh – Tijelo Kristovo ne može potrošiti. Do danas je preostalo još više ulomaka i ima dovoljno za sve. Zato – blagujmo.

I. B.

Sir 36

Smiluj nam se, Gospodaru, Bože svega svijeta, i pogledaj i prožmi strahom svojim sve narode! Da poznaju tebe kao što i mi spoznasmo da nema Boga osim tebe, Gospode. Obnovi znake i ponovi čudesa. Okupi sva plemena Jakovljeva, vrati im baštinu kao na početku. Smiluj se, Gospode, narodu koji se zove imenom tvojim, Izraelu, kojega si učinio prvijencem svojim. Smiluj se svetom gradu svojem Jeruzalemu, prebivalištu svome. Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu, i Svetište svoje slavom svojom. Podari svjedočanstvo svojim prvim stvorovima, ispuni proročanstva objavljena u tvoje ime. Nagradi one koji se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokažu istiniti. Uslišaj, Gospode, molitvu slugu svojih prema blagoslovu Aronovu nad pukom tvojim. I da spoznaju svi na zemlji da si ti Gospodin, vječni Bog.

---

Ps 79

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;

neka nas pretekne smilovanje tvoje,

jer smo jadni i nevoljni.

Pomozi nam, Bože, pomoći naša,

zbog slave imena svojega,

oslobodi nas i otpusti nam grijehe

zbog imena svoga!

Nek do tebe dopru uzdasi sužanja,

snagom svoje mišice poštedi predane smrti!

I mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,

slavit ćemo te dovijeka,

kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

---

Mk 10

U ono vrijeme: Putovali učenici uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.«

I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« A oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati — to je onih kojima je pripravljeno.« Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Sir 35

Tko se drži Zakona, umnožava svoje žrtve. Tko vrši zapovijedi, prinosi žrtve pričesnice. Tko uzvraća ljubav, prinosi brašneni cvijet. Tko daje milostinju, prinosi žrtvu zahvalnicu. Milo je Gospodu kad tko odstupa oda zla, i okajnicu prinosi tko odstupa od nepravde. Ne pokazuj se pred Gospodom praznih ruku, jer to sve biva prema zapovijedi. Žrtva pravednikova ukrašava žrtvenik, i miomiris njezin dolazi pred Svevišnjeg. Ugodna je žrtva pravedna čovjeka, i njezin se spomen ne zaboravlja. Vedra oka časti Gospoda, i ne škrtari prvinama što ih prinosiš. Za svakoga prinosa neka ti lice sja od veselja, i s radošću posvećuj desetinu. Daj Svevišnjemu kao što i on tebi dade, vedra oka i koliko možeš. Jer sve Gospod plaća i vratit će sedmerostruko. Ne podmićuj ga, jer on ne prima mita. I ne uzdaj se u žrtvu nepravednu, jer je Gospod sudac i ne gleda tko je tko.

---

Ps 50

»Saberite mi sve pobožnike

koji žrtvom Savez, sa mnom sklopiše!«

Nebesa objavljuju pravednost njegovu:

on je Bog sudac!

»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,

o Izraele, svjedočit ću protiv tebe:

ja, Bog — Bog tvoj!

Ne korim te zbog žrtava tvojih —

paljenice su tvoje svagda preda mnom.«

»Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,

ispuni Višnjemu zavjete svoje!

Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:

i onomu koji hodi stazama pravim —

njemu ću pokazati spasenje svoje.«

---

Mk 10

U ono vrijeme: Petar reče Isusu: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja — i u budućem vijeku život vječni. A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«

---

KOMENTAR

Nikakva žrtva radi Boga nije uzaludna. Ali doista nikakva. Ta On je za nas i naše spasenje žrtvovao svoga jedinog sina.

Svijet u kojem živimo ne razumije nas, ali neka. Mi smo u svoja srca primili Radosnu vijest; Krist i Njegova ljubav su u našim srcima. Ako na tome putu, putu prema vječnom životu, zbog svoje vjere izgubimo nekog prijatelja, bogatstvo u smislu financija pa čak i člana obitelji, neka. Jer Gospodin nam i treba biti na prvom mjestu.

Da će nam biti teško, hoće. Ali Krist u nama je naša snaga. S Njim je sve moguće. Mi već sada u ovome svijetu, slijedeći Gospodina, od Njega dobivamo silne i prekrasne milosti. A najveća će nam nagrada biti vječni život. Nastavimo putevima Kristovim, slijedimo Njegova učenja. Živimo po Riječi Božjoj pa makar nas zbog toga odbacivali. Žrtvujmo se radi Gospodina jer:

„sve Gospod plaća

i vratit će sedmerostruko“.

Božji blagoslov!

Goran Crevar

Sir 17

Pokajnicima Gospod daje povratak i tješi one koji su izgubili nadu. Obrati se Gospodu i okani se grijeha, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeđati. Vrati se Višnjem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan čin. Jer tko će hvaliti Svevišnjeg u Podzemlju, mjesto živih koji ga mogu slaviti? Hvala mrtvih mrtva je — kao da ih nema, samo živ i zdrav hvali Gospodina. O kako je veliko milosrđe u Gospoda, praštanje onima koji mu se obraćaju!

---

Ps 32

Blažen onaj kome je zločin otpušten,

kome je grijeh pokriven!

Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju,

i u čijem duhu nema prijevare!

Tad grijeh svoj tebi priznah

krivnju svoju više ne skrivah.

Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,

i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Zato nek ti se moli pobožnik svaki

u času nevolje.

Kad bujice silne navale,

njega neće stići.

Utočište ti si moje,

od tjeskobe ti ćeš me sačuvat,

okružit me radošću spasenja.

---

Mk 10

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju, dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni? Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«

On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje: idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«

Sir 17

Gospod stvori čovjeka od zemlje i opet ga u nju vraća. Dao je ljudima točan broj dana i određeno vrijeme, dade im i vlast nad svime što je na zemlji. Odjenu ih snagom kakva je njegova i stvori ih na sliku svoju. Svakom je stvoru udahnuo strah od čovjeka, da bi on gospodario zvijerima i pticama.  Oblikovao im jezik, oči, uši, i srce im dade da razmišljaju. Napuni ih znanjem i razumijevanjem i otkri im dobro i zlo. Oči je svoje stavio u srca njihova da im pokaže veličanstvo djela svojih.  Oni će slaviti njegovo sveto ime, pričajući o veličanstvu djela njegovih. Još im umnoži znanje i obdari ih zakonom života. Učini s njima Savez vječni i pouči ih sudovima svojim. Oči su njihove gledale slavu veličanstvenu i uho slušalo slavni njegov glas. "Čuvajte se svakoga zla", reče im i odredi im dužnosti prema bližnjemu. Njihovi su putovi uvijek pred njim, ne mogu se sakriti pred očima njegovim.

---

Ps 103

Kako se otac smiluje dječici,
tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.

Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.

Dani su čovjekovi kao sijeno,

cvate k'o cvijetak na njivi;

jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,

ne pamti ga više ni mjesto njegovo.

Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje

i njegova pravda nad sinovima sinova,

nad onima što njegov Savez čuvaju

i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.

---

Mk 10

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

---

KOMENTAR

Iz Knjige Sirahove možemo dobiti sve najvažnije mudre savjete, za svaku životnu situaciju u kojoj se čovjek može naći. Ako usvojimo te životno važne istine, bit će nam puno lakše u životu; možda nećemo trebati proći neka gorka iskustva kako bismo sami otkrili mudrosti u životu. U današnjem nam odlomku Sirah opisuje Božje stvaranje čovjeka – tako jednostavnim riječima, a opet detaljno. Svaka rečenica o stvaranju daje nam obilje informacija razumljivih svakome. Potiče nas na dublje razmišljanje o sebi, o vlastitim ograničenostima vremenom i prostorom, ali i o našem Stvoritelju, o Njegovoj veličini, savršenoj kreaciji svijeta a posebno ljudi na svoju sliku i priliku. Naš je Bog zaista mislio na sve. Dao nam je točan broj dana u životu, vlast nad svime što je na zemlji, znanje i razumijevanje, snagu poput svoje, različite organe na tijelu, da možemo govoriti, čuti, vidjeti, razmišljati... Učinio je s nama i Savez vječni te nas poučio o svojim sudovima. Sve što je Bog stvorio, proizlazi iz Njegove bezuvjetne, beskonačne ljubavi prema nama. Pokušajmo biti dostojni našeg Gospodina čuvajući Njegov Savez i poštujući zapovijedi Njegove.

Damir Žugec

Izr 8

Ovo govori Mudrost Božja: »Gospodin me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubinâ; kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji: bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme; igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.«

---

Ps 8

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,

mjesec i zvijezde što ih učvrsti –

pa što je čovjek da ga se spominješ,

sin čovječji te ga pohađaš?

Ti ga učini malo manjim od anđelâ,

slavom i čašću njega ovjenča.

Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,

njemu pod noge sve podloži.

Ovce i svakolika goveda,

i zvijeri poljske k tome,

ptice nebeske i ribe morske

i što god prolazi stazama morskim.

---

Rim 5

Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!

---

Iv 16

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«

---

KOMENTAR

Čitajući današnja čitanja, za oko mi je zapelo ono o radosti u prvom čitanju, u Knjizi izreka: „…i moja su radost djeca čovjekova“. Zamislite, Bog nas je stvarao u radosti! Dok još nitko nije znao za nas, On nam se radovao! Dok smo još rasli u majčinoj utrobi, Bog nas je promatrao i radovao se svome djelu. Bio je ponosan na ono što stvara. Dok je promatrao djela koja je pripravio za nas, On se radovao, sve je tako savršeno pripremio da budemo sretni i da se radujemo u Njemu. Dok nas je gledao kako odrastamo i dok je gledao naše nestašluke, i onda nam se radovao, nadao se da ćemo Ga jednoga dana upoznati i činiti njegova djela. Radovao se svakom atomu našega bića, radovao se svemu što će nas radovati i činiti sretnima, i sve je to On već pripravio za nas. Pitam se, ako nam se Bog koji nas je stvorio i koji nas najbolje poznaje, toliko raduje, iz dana u dan, zašto u nama nema te Njegove radosti?

M. P.

Sir 6

Umilna riječ umnožava prijatelje, i jezik uljudan izaziva prijazne odgovore. Neka su ti mnogi poznanici, ali pouzdanik samo jedan od tisuću. Ako želiš steći prijatelja, steci ga kušanjem, i nemoj mu se prebrzo povjeravati. Jer netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara, i taj ne ostaje vjeran u dan nevolje. A neki će se prijatelj prometnuti u neprijatelja i tvoju sramotu iznijeti na vidjelo. Gdjekoji je opet prijatelj za stolom, ali ga nema u času nevolje. Dok si sretan, on će ti biti kao ti sam sebi: s ukućanima tvojim povjerljiv će biti; a stigne li te zlo, okrenut će se protiv tebe, i bježat će od tvog pogleda.

Odvoji se od svojih neprijatelja i čuvaj se svojih prijatelja. Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je našao, našao je blago. Pravom prijatelju nema cijene, niti se može izmjeriti njegova vrijednost. Pravi je prijatelj lijek života, nalaze ga oni što se Gospoda boje. Tko se Gospoda boji, nalazi prave prijatelje, jer kakav čovjek, takav mu i prijatelj.

---

Ps 119

Blagoslovljen si, Gospodine,

nauči me svojim pravilima.

Uživat ću u pravilima tvojim,

riječi tvojih neću zaboravit.

Otvori oči moje,

da gledam divote tvoga Zakona!

Pokaži mi put odredaba svojih,

i o čudesima ću tvojim razmišljat.

Pouči me da se tvoga držim Zakona,

i čuvat ću ga svim srcem.

Uputi me stazom svojih zapovijedi,

jer ja u njoj uživam.

---

Mk 10

U ono vrijeme: Isus dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše. A pristupe farizeji pa da ga iskušaju upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i — otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!« U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

---

KOMENTAR

U ovom čitanju vidimo da Isus nije radio kompromise. On se nije bojao reći nešto zbog čega bi mogao imati problema s ljudima koji imaju moć i vlast. Kako bi rekao naš narod: „nije imao dlake na jeziku“. Tako i u ovoj prilici otvoreno i jasno govori farizejima da što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja. Izjava se odnosi na brak, životnu zajednicu muškarca i žene koja bi trebala trajati do smrti. Uz to, Isus ispravlja i ono što je Mojsije napisao prije puno godina a tiče se otpuštanja bračnog druga. Mojsije očito nije mogao na kraj s ljudskom naravi i takvim razmišljanjima većine pa je napisao zakon koji im podilazi. Isus to ispravlja i naglašava važnost slijeđenja Božje volje, a ne ljudskih zakona.

I mi se danas pitamo koji su to zakoni napisani zbog okorjelosti srca današnjeg čovjeka.

Pada mi na pamet aktualan primjer: sakupljanje potpisa protiv istospolnih brakova. Razgovarajući danas s mnogima o toj temi, čula sam da čak i mnogi vjernici smatraju da ne treba zadirati u slobodu ljudi istospolnih opredjeljenja i smatraju da moraju imati ista prava kao i brak muškarca i žene. Nije li to slično kao i u vrijeme Mojsija!

Ž. D.

Sir 5

Ne oslanjaj se na svoje bogatstvo, i ne reci: »Ja imam dosta!« Ne idi za svojom željom i svojom snagom, slijedeći strasti svoga srca. Ne reci: »Tko mi što može?« jer će te Gospod zacijelo kazniti. Ne reci: »Griješio sam, pa što!« jer Gospod je dugo strpljiv. Ne uzdaj se toliko u oproštenje, da gomilaš grijeh na grijeh. Ne reci: »Veliko je milosrđe njegovo, oprostit će mi moje mnoge grijehe!«

jer je s njime milosrđe i gnjev, i na grešnike pada srdžba njegova. Ne oklijevaj vratiti se njemu, i ne odgađaj iz dana u dan; jer će iznenada njegov gnjev planuti, i u čas osvetni ti ćeš propasti. Ne uzdaj se u blago krivo stečeno, ono ti ništa neće koristiti u dan nesreće.

---

Ps 1

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,

ne staje na putu grešničkom

i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u Zakonu Gospodnjem,

o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je ko stablo zasađeno

pokraj voda tekućica

što u svoje vrijeme plod donosi;

lišće mu nikad ne vene,

sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!

Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi,

Jer Gospodin zna put pravednih,

a propast će put opakih.

---

Mk 9

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« »Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.« »Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u| život, nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!«

Sir 4

Mudrost odgaja sinove svoje, i brine se za one koji je traže. Tko ljubi nju, ljubi život, i koji je rano traže, ispunit će se srećom. Tko je posjeduje, baštinit će slavu, i kamo god krene, Gospod ga blagoslivlja, Služe Svetomu koji njoj služe, i Gospod ljubi one koji ljube nju. Tko nju posluša, sudi pravedno, i tko se nje drži, on je na pouzdanu. Ako se u nju ufa, onda je i baštini, i ona ostaje u posjedu njegovih potomaka. Jer iako ga u početku vodi putem krivudavim, nagoni ga na tjeskobu i drhtavicu, muči ga stegom svojom dok se ne mogne u nj pouzdati, iskušava ga zapovijedima svojim, a na kraju će ga privesti pravom putu i otkriti mu svoje tajne. Ako odluta, ona ga ostavlja i predaje njegovoj propasti.

---

Ps 119

Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju,

ni o što se oni ne spotiču.

Čuvam tvoje naredbe i svjedočanstvo tvoje,

jer svi su putovi moji pred tobom.

Usne moje nek zapjevaju pohvalnu pjesmu,

jer si me naučio pravilima svojim.

Nek mi pjeva jezik o riječi tvojoj,

jer zapovijedi su tvoje sve pravedne.

Gospodine, za tvojim spasenjem čeznem,

uživam u tvom Zakonu.

Nek živi duša moja i neka te hvali,

tvoji sudovi nek mi na pomoć budu!

---

Mk 9

U ono vrijeme: Ivan reče Isusu: »Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.«

Sir 2

Sine, ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju. Učvrsti svoje srce i budi jak, i ne nagli kad napast dođe. Prioni uza nj i ne odmeći se, da bi bio slavljen na svoj posljednji dan. Primi sve što te stigne, i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede. Jer u vatri se zlato kuša, a odabranici u peći poniženja. Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći, kroči pravom stazom i uzdaj se u njega.

Vi što se bojite Gospoda, očekujte njegovu milost, i ne skrećite s pravoga puta, da ne propadnete. Vi što se bojite Gospoda, uzdajte se u nj, i plaća vam neće propasti. Vi što se bojite Gospoda, nadajte se dobru, vječnoj radosti i milosti. Pogledajte prošla pokoljenja i vidite: je li se ikad postidio tko se uzdao u Gospoda? Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao? Je li ikad prezren koji ga je u pomoć zvao? Ta Gospod je sućutan i milostiv, on oprašta grijehe i izbavlja u danima nevolje.

---

Ps 37

U Gospodina se uzdaj i čini dobro,

da smiješ stanovati u zemlji

i živjeti u miru.

Sva radost tvoja neka bude Gospodin:

on će ispuniti želje tvoga srca!

Gospodin se brine za život čestitih,

dovijeka će trajati baština njihova.

Neće se postidjeli u vrijeme nevolje,

bit će siti u danima gladi.

Zla se kloni i čini dobro,

i ostat ćeš dovijeka.

Jer Gospodin ljubi pravdu

i pobožnika svojih ne ostavlja.

Zauvijek će biti zatrti zlikovci,

istrijebit će se potomstvo bezbožnika.

Od Gospodina dolazi spas pravednicima,

on im je zaklon u vrijeme nevolje.

Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:

on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,

jer u njemu traže okrilje.

---

Mk 9

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Sir 1

Početak Knjige Isusa sina Sirahova

Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka. Tko će izbrojiti pijesak morski i kaplje kišne i dane vječnosti? Tko će istražiti nebesku visinu, zemaljsku širinu i dubinu bezdana? Mudrost je stvorena prije svega ostalog, i misaon razbor vječan je. Komu se otkrio korijen mudrosti, i tko znade njezine namisli?

Samo je jedan mudar i uistinu strašan — Onaj koji sjedi na prijestolju svojem, Gospod. On ju je stvorio, gledao i izbrojio, izlio je na sva svoja djela, na svako tijelo prema veličini njegovoj, i obdario njome one koji ga ljube.

---

Ps 93

Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven,

Gospodin zaodjeven moću i opasan.

Čvrsto stoji krug zemaljski,

neće se poljuljati:

Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona,

ti si od vječnosti!

Tvoja su obećanja vjere predostojna,

svetost se dolikuje Domu tvojemu,

Gospodine, u sve dane!

---

Mk 9

U ono vrijeme: Kad Isus siđe s gore i dođe k učenicima, ugleda oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: »Što to raspravljaste s njima?« Odvrati netko iz mnoštva: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemog duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.« On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče:»Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.

Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.«

---

KOMENTAR

Često se može čuti kako među kršćanima prevladava mišljenje da Sotona i Pakao ne postoje. A ako shvatimo đavla kao lukavog i prepredenog lika čija je pobjeda uvjeriti ljude da on ne postoji, đavao postaje slobodan činiti zlo; Tada neometano sije sjeme smutnje u ljudske umove, potiče na zlovolju i mržnju, na svađe i podjele, a one koji padnu u njegove zamke, gura u očaj i samoubojstvo. Njegov je svijet tame, nasilja, mržnje, ugnjetavanja i trpljenja. On vodi ljude u grijeh, pokušava ih okrenuti od Boga, od poslušnosti i ljubavi prema Bogu. Sotona želi učiniti čovječanstvo svojim saveznikom u vlastitoj pobuni protiv Boga i Isusa Krista.

Uz ove retke iz današnjeg čitanja ponegdje možemo naći i 'naziv': opsjednuti epileptičar. Iz samog naziva možemo vidjeti dvije strane događaja koji se opisuje. S jedne strane predstavlja se nijemi duh koji se može shvatiti kao demon, ili Sotona kao lik iz razgovora ili mita odnosno izričaj univerzalnog misterija zla. S druge strane, pojavnost i manifestacija tog duha upućuje na tadašnji nedostatak medicinskih spoznaja o objašnjenju bolesti.

Postavlja se pitanje gdje prestaje medicinski aspekt i počinje duhovni aspekt. Fizički i mentalni problemi na psihičkoj i psihološkoj osnovi posljedično bivaju sagledani kroz medicinsku znanost. A kada je nešto demonsko u kombinaciji s mentalnim, tada nas jedini put vodi k nasljednicima Isusa Krista koji u Njegovo ime imaju vlast nad tamnim silama i čija je propovijed da je Krist taj koji je pobjednik. Jer On je Moćan, Jaganjac Božji, bio je žrtvovan za naše grijehe i opet uskrsnuo da nam dâ vječni život.

M. B.

Dj 2

Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim ¬jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«

---

Ps 104

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!

Gospodine, Bože moj silno si velik!

Kako su brojna tvoja djela, Gospodine,

puna je zemlja stvorenja tvojih.

Ako dah im oduzmeš, ugibaju,

i opet se u prah vraćaju.

Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,

i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja:

nek se raduje Gospodin u djelima svojim!

Bilo mu milo pjevanje moje!

Ja ću se radovati u Gospodinu.

---

Rim 8

Braćo: Oni koji su u tijelu ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sâm Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

---

Iv 14

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.«

Dj 28

Kad uđosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao. Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, reče im: »Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ni običaja otačkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana. Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa čime bih zaslužio smrt. Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod. S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige.« Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, propovijedao kraljevstvo Božje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.

---

Ps 11

Gospodin je u svom svetom Hramu,

Gospodin na nebeskom sjedi prijestolju.

Oči njegove motre,

vjeđama proniče sinove ljudske.

Gospodin proniče pravedna i nepravedna,

iz dna duše mrzi silnika.

Pravedan je Gospodin i pravednost ljubi,

čestiti će gledat lice njegovo.

---

Iv 21

U ono vrijeme: Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: »Gospodine, tko će te to izdati?« Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: »Gospodine, a što s ovim?« Odgovori mu Isus: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!« Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus nije rekao: .»Neće umrijeti«, nego: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?« Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.

Dj 25

U one dane: Dođu kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. Kako se ondje zadržaše nekoliko dana, izloži Fest kralju ono o Pavlu: »Ima neki čovjek, reče, što ga je Feliks ostavio uznikom. Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki svećenici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu. Odgovorili im da u Rimljana nije običaj izručivati nekoga čovjeka prije negoli se, optužen, suoči s tužiteljima i dobije prigodu da se brani od optužbe. Pošto zajedno dođosmo ovamo, bez ikakva odgađanja sjedoh ja sutradan na sudačku stolicu i zapovjedih dovesti toga čovjeka. Tužitelji ga okružiše, ali ne izniješe tužbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja naslućivao, nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ. Ne snalazeći se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi. Budući da se Pavao prizivom podložio presudi njegova Veličanstva, zapovjedih da ga čuvaju dok ga ne pošaljem caru.«

---

Ps 103

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,

i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,

i ne zaboravi dobročinstva njegovih!

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,

dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

Kako je istok daleko od zapada,

tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje,

i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.

Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,

vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove.

---

Iv 21

Kad se Isus ukazao svojim učenicima, nakon doručka upita Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista, kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«

---

 

KOMENTAR

Nakon što su Isusa lažno optužili i izvršili presudu, farizeji i veliki svećenici se nisu zaustavili. Nedugo nakon Stjepanova kamenovanja, optužili su i Pavla što za Isusa tvrdi da je uskrsnuo i da je živ. Smetalo im je sve vezano za Isusa.

A uskrsli Isus ukazivao se svojim učenicima; utvrđivao ih je u nauci i njihovu poslanju. Ostvario je sve što im je obećao, ali ih je i pozvao da ga slijede. Postavio je i uvjet – LJUBAV. Što god radili bez ljubavi, ništa je. Postoje tri različite vrste ljubavi: eros – tjelesna ljubav, filija – ljudska, prijateljska i agape – nesebična Božja ljubav. Svi imamo i eros i filiju a agape se razvija milosrdnošću i neprestanim zalaganjem za druge čak i po cijenu vlastitog života. A Petar i Pavao, i svi oni koji propovijedaju živog Isusa i danas su na meti onih kojima smeta uskrsli Isus, jer Uskrsli može sve.

Već 2000 godina traje borba između onih koji zaziru od samog spomena Isusova imena i onih koji ga slijede. A slijede ga i u progonstvima i u zatvorima i u porugama i u otkazima i u obiteljima i u bolnicama... radosni što mogu činiti djela koja je On činio, ljubiti jedni druge... Ljubav se umnaža dijeljenjem a jaki u sili su oni koji izvršavaju zapovijedi Njegove.

Aleluja

L. B.

Dj 22

U one dane: Kad je tisućnik htio točno saznati za što Židovi optužuju Pavla, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih. Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: »Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih.« Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: »Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?« Kad razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: »Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!«

---

Ps 16

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.

Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«

Gospodin mi je baština i čaša:

Ti u ruci držiš sudbinu moju.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje,

te me i noću srce opominje.

Gospodin mi je svagda pred očima;

jer mi je zdesna, da ne posrnem.

Stog mi se raduje srce i kliče duša,

pa i tijelo mi spokojno počiva.

Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju

ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu života,

puninu radosti lica svoga,

sebi zdesna blaženstvo vječno.

---

Iv 17

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno — ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima— i ja u njima.«

 Dj 20

U one dane: Reče Pavao starješinama Crkve efeške: »Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju sebi steče krvlju svojom.« »Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas.« »I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima.« »Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. U svemu vam pokazah: tako se trudeći, treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'« Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu.

---

Ps 68

Razvij, Bože, silu svoju,

silu kojom si, Bože, uz nas

iz Hrama svojega u Jeruzalemu!

Nek ti kraljevi darove donose!

Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina,

koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!

Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:

»Priznajte silu Božju!«

Nad Izraelom veličanstvo njegovo,

u oblacima sila njegova!

Strašan je Bog iz svojega Svetišta.

Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu.

Blagoslovljen Bog!

---

Iv 17

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta,nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«

Dj 1

U one dane ustade Petar među braćom — a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša — i reče: »Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onima što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus — počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas — treba da bude s nama svjedokom njegova uskrsnuća.« I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše: »Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.« Onda baciše kocke, i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.

---

Ps 113

Hvalite, sluge Gospodnje,

hvalite ime Gospodnje!

Blagoslovljeno ime Gospodnje

sada i dovijeka!

Od istoka sunca do zalaska

hvaljeno bilo ime Gospodnje!

Uzvišen je Gospodin nad sve narode,

slava njegova nebesa nadvisuje.

Tko je kao Gospodin, Bog naš,

koji u visinama stoluje

i gleda odozgo nebo i zemlju?

Podiže iz prašine uboga,

iz gliba vadi siromaha

da ga posadi s prvacima,

s prvacima svoga naroda.

---

Iv 15

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.

To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što god zaištete u moje ime.Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

Dj 19

Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike pa ih upita: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?« Oni će mu: »Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti.« Nato će on: Kako ste onda kršteni?« »Krštenjem Ivanovim«, odvrate oni. Nato će Pavao: »Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa.« Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. Bijaše u svemu dvanaestak muževa. Onda Pavao uđe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem.

---

Ps 68

Bog nek ustane! Razbježali se dušmani njegovi!

Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

Kao što dim iščezava, i njih neka nestane!

Kako se vosak topi pred ognjem,

nek nestane grešnika pred licem Božjim!

Pravedni neka se raduju,

neka klikću pred Bogom,

neka kliču od radosti.

Pjevajte Bogu, slavite mu ime!

Ime mu je Jahve — kličite pred njim!

Otac sirotâ, branitelj udovicâ,

Bog je u svom svetom prebivalištu.

Napuštene Bog će okućiti,

sužnje izvest na sretnu slobodu.

---

Iv 16

U ono vrijeme: Rekoše učenici Isusu: »Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.« Odgovori im Isus: »Sada vjerujete? Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sâm jer Otac je sa mnom. To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite — ja sam pobijedio svijet!«

Dj 7

U one dane: Stjepan, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.

---

Ps 97

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,

nek se vesele otoci mnogi;

pravda i pravo

temelj su prijestolja njegova.

Nebesa navješćuju pravednost njegovu,

svi narodi gledaju mu slavu.

Poklonite mu se, svi bozi!

Jer ti si, Gospodine, Svevišnji – nad svom zemljom,

visoko, visoko nad bozima svima.

---

Otk 22

Ja, Ivan, čuh glas koji mi govoraše: »Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu! Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad!« »Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.« I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!« Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava! Svjedok za sve ovo govori: »Da, dolazim ubrzo!« Amen! Dođi, Gospodine Isuse!

---

Iv 17

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.«

---

KOMENTAR

Iz današnjeg čitanja vidimo svu ljepotu i ljubav koju Gospodin ima za nas i prema nama. Ali baš za sve nas. Mi se samo trebamo prepustiti da On djeluje u nama i preko nas. I vjerovati mu.

Čitajmo često riječ Božju jer na taj način upoznajemo Isusa, kakav On doista jest. Milosrdan i prepun ljubavi prema nama.

Budimo Mu bliže jer će tada Njegova ljubav mijenjati nas i naše živote. Činiti nas onakvima kakvima nas Isus uči da budemo.

Kada se prepustimo ljubavi Božjoj, tada iz nas samih izlazi milost Gospodnja i ljubav Njegova. Prepuštamo da On potpuno djeluje u nama i u našim životima.

„Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Isus Krist.“

Božji blagoslov

G. C.

Dj 18

Pošto se Pavao zadrža neko vrijeme u Antiohiji, ode i zareda galacijskim područjem i Frigijom utvrđujući sve učenike. Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji. A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napišu učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti jer je snažno pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist.

---

Ps 47

Narodi svi, plješćite rukama,

kličite Bogu glasom radosnim.

Jer Gospodin je to — svevišnji, strašan,

kralj velik nad zemljom svom.

Da, on je kralj nad zemljom svom,

pjevajte Bogu, pjevači vrsni!

Bog kraljuje nad narodima,

stoluje Bog na svetom prijestolju.

Prvaci se pribiru poganski

k narodu Boga Abrahamova.

Božji su svi vlastodršci zemlje,

nad svima on je uzvišen.

---

Iv 16

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna! To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno naviještati Oca. U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. Ta sâm vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.«

---

KOMENTAR

Isus nije došao na zemlju kako bi donio „mir“, nego plamen, kako je i sam rekao. Nije došao donijeti plamen u smislu kaosa, nego plamen Duha Svetoga kako bi svako srce spoznalo što je pravo, a što krivo, što je pravednost, a što nepravednost, što pravda, a što nepravda, što je ljubav, a što mržnja.

Ako smo Njegovi učenici i ako slušamo i slijedimo Njega i Njegovu Riječ, svijet nas nikada neće pustiti na miru, uvijek ćemo nekome biti trn u oku, uvijek ćemo nekome biti kamen spoticanja, tema ogovaranja, poruge i mržnje, samo zato jer nismo kao i ostali ljudi, ona zalutala braća i sestre koji idu prema ponoru paklenom, koji uživaju „blagodati“ ovoga svijeta, živeći sedam smrtnih grijeha kao da su deset Božjih zapovijedi. Ti su ljudi gladni i žedni, daleko od lica svoga Spasitelja koji ih traži i doziva i čeka da ovčice prepoznaju njegov glas, no nažalost ne prepoznaju Ga. Isus je svega toga bio itekako svjestan i znao je da nam treba poticaj i zaštita, glas preko kojeg će nam progovarati i preko kojeg će upravljati svojom Crkvom te nam šalje Duha Svetoga.

Duha Svetoga smo svi dobili na krizmi, no jesmo li zaista svjesni kakve smo darove dobili, da iz tih darova mogu proizaći takve divne karizme koje su na blagoslov Crkvi i svima oko nas? Duh Sveti je taj divan glas, u njem je mir i snaga, On vodi i nadahnjuje, tiho šapće i ne nameće se, nego samo očekuje da ćemo Ga poslušati, da ćemo poslušati svoga Kralja Krista koji nikako ne želi da Njegove ovčice zalutaju ili upadnu u nekakvu zamku od zloga. On nam šapuće kada nekoga treba utješiti, dovodi do osamljenih i napuštenih, uklanja sve neprilike i zamke s puta do vrata nebeskih, vodi nas u molitvi i za nas moli kada mi ne možemo, vodi nas do Oca i uvodi u Njegovo srce i pruža nam mir, duboki mir koji ovaj svijet ne može znati i ne poznaje ga. Isus nam je rekao neka budemo hrabri i da svima navješćujemo Radosnu vijest spasenja, da ne brinemo što ćemo govoriti i kako će to izgledati, nego da se samo prepustimo i vjerujemo, da ćemo biti vođeni Silom odozgor, silom koju će On poslati na sve ljude kada dođe k Ocu. Petar je nakon uzlaska Isusova striktno živio po naputcima i vođenju Duha Svetoga, nije proveo ni jedan dan, minutu ni sekundu bez molitve i savjetovanja s Duhom Svetim. Upravo je zato Petar stijena, Kristov nasljednik i posrednik, on preko čijih su se ruku i usta događala tolika čudesa i znamenja, on koji je proslavljao silu našega Boga i Njegova prijestolja. Kad bismo se samo malo više potrudili biti kao Petar, malo više vremena provodili u tišini i pokušavali osluškivati što nam Bog govori, na svijetu bi bilo puno manje zla i izopačenosti.

No ne trebamo se bojati, jer mi smo s Kristom, On je pobijedio svijet i donio nam potpunu slobodu kroz svoju presvetu Krv, i zato kada počnemo kukati da nam je teško, sjetimo se da je On za nas primio 5480 udarca, da ih je primio kako bi nas otkupio i da bi obećana Sila došla na sve nas, kako bi nam srce progledalo i počelo shvaćati što je dobro, a što loše.

Alen Hrastov

Dj 18

Kad je Pavao bio u Korintu, reče mu Gospodin jedne noći u viđenju: »Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati!« Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu.« Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju. Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu i rekoše: »Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga.« Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: »Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; je li pak raspra o riječi i imenima i nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac.« I otpremi ih iz sudnice. A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario. Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila.

---

Ps 47

Narodi svi, plješćite rukama,

kličite Bogu glasom radosnim.

Jer Gospodin je to — svevišnji, strašan,

kralj velik nad zemljom svom.

Narode je nama podložio,

pogane stavio pod noge naše,

baštinu nam odabrao —

ponos Jakova, svoga ljubimca.

Uzlazi Bog uz klicanje,

Gospodin uza zvuke trublje.

Pjevajte Bogu, pjevajte,

pjevajte kralju našemu, pjevajte!

---

Iv 16

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet. Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. U onaj me dan nećete ništa više pitati.«

---

KOMENTAR

„Narodi svi plješćite rukama…“

Ovaj me dio psalma podsjetio na komentar koji sam nedavno čula. Naime, na jednoj su misi djeca pjevala pjesmu Hosana i pritom pljeskala rukama. Na to je neka osoba rekla kako je to dekoncentrira prije najuzvišenijeg dijela mise (pretvorbe) kada bi zapravo trebalo ući u meditaciju. S jedne strane ima pravo. Mi, katolici, navikli smo u šutnji, dostojanstveno, prignute glave biti u molitvi i proživljavati pojedina otajstva svete mise. Ali isto smo tako navikli, kao kakvi gotovani, doći na misu čekajući da nam se ondje sve „servira“, i pritom još očekujemo da ćemo na misi moći meditirati. Doma nam kućni poslovi „pojedu“ vrijeme pa nemamo vremena za meditaciju. Također priželjkujemo što manje ljudi na misi kako nas u tome ne bi ometali.

S druge strane, sveta misa je najveće slavlje! I to kroz zajedništvo s drugom braćom u Kristu. Stoga očekivati da će ona proteći u potpunoj sabranosti i smirenosti duha, duše i tijela, sasvim je nelogično. Ako želimo meditirati, onda radije za to izaberimo vlastitu sobu, a na misu dođimo otvorena srca za Boga i za drugu braću te Ga zajedno s njima slavimo, kličimo mu i plješćimo!

M. P.

Dj 1

Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju obećanje Očevo »koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«.

Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.« Kada to reče, bî uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.«

---

Ps 47

Narodi svi, plješćite rukama,

kličite Bogu glasom radosnim.

Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,

kralj velik nad zemljom svom.

Uzlazi Bog uz klicanje,

Gospodin uza zvuke trublje.

Pjevajte Bogu, pjevajte,

pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Jer on je kralj nad zemljom svom,

pjevajte Bogu, pjevači vrsni!

Bog kraljuje nad narodima,

stoluje Bog na svetom prijestolju.

---

Ef 1

Braćo: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog vrhovništva i vlasti i moći i gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – glavom Crkvi, koja je tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.

---

Heb 9

Krist ne uđe u rukotvorenu svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u svetinju s tuđom krvlju; inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.

Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u svetinju po krvi Isusovoj - put nov i živ što nam ga on otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; imamo i velikog svećenika nad kućom Božjom. Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran onaj koji dade obećanje.

---

Lk 24

»Ovako je pisano:’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u silu odozgor.« Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bî na nebo. Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.

Dj 17

U one dane: Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseći Sili i Timoteju zapovijed da što prije dođu k njemu. Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: »Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.« »Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i — sve. Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: Njegov smo čak i rod!« »Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.« »I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.« Kad čuše »uskrsnuće od mrtvih«, jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: »Još ćemo te o tom slušati!« Tako se Pavao povuče od njih. Neki su ipak prionuli uza nj i povjerovali; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima. Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint.

---

Ps 148

Hvalite Gospodina s nebesa,

hvalite ga u visinama!

Hvalite ga, svi anđeli njegovi,

hvalite ga, sve vojske njegove!

Zemaljski kraljevi i svi narodi,

knezovi i suci zemaljski!

Mladići i djevojke,

starci s djecom zajedno.

Nek svi hvale ime Gospodnje,

jer jedino je njegovo ime uzvišeno!

Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,

on podiže snagu svom narodu.

On proslavlja pobožnike svoje,

sinove Izraelove —

narod njemu blizak.

---

Iv 16

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on — Duh Istine — upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je.Zbog toga vam rekoh:od mojega uzima i — navješćivat će vama.«

---

KOMENTAR

Kao što je nekada Isus želio prenijeti spoznaje pravoga i vječnoga života svojim učenicima, tako i nama danas želi prenijeti najbitnije spoznaje koje će nas dovesti do vječnog života. Međutim, učenici ni nakon tri godine danonoćnog boravka s Isusom Kristom nisu mogli od Njega primiti sve ono što im je želio dati. Isus lijepo kaže „... ali sada ne možete nositi...“. To bi značilo da učenici ne bi mogli razumjeti Isusa.

To se danas odnosi i na nas. Mi sami od sebe, svojim ljudskim nastojanjima, logikom i razumom ne možemo shvatiti dubinu Božje Riječi. Sve dolazi na svoje mjesto tek uz pomoć Duha Svetoga. Riječi se povezuju i dobivaju smisao postajući tako rhema za naš život.

Čitajući Božju Riječ uz svakodnevnu molitvu i predanje Bogu, moći ćemo aktivirati svoju vezu s Duhom Svetim primljenim svetim sakramentom potvrde.

Pokušati uspostaviti dobru vezu s Duhom Svetim znači prepustiti se da nas Božja volja vodi u novi vječni život, stalno proslavljajući vječnog Boga.

Ž. D.

Dj 16

U one dane: Svjetina Filipljana nahrupi na Pavla i Silu, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva. Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamničarska vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. Ali Pavao povika iza glasa: »Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!« Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; izvede ih i upita: »Gospodo, što mi je činiti da se spasim?« Oni će mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se — ti i dom tvoj!« Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti — on i svi njegovi. Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.

---

Ps 138

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca,

jer si čuo riječi mojih usta.

Pred licem anđelâ pjevam tebi,

bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem

za tvoju dobrotu i vjernost,

jer si nada sve uzveličao

obećanje svoje.

Kad sam te zazvao, uslišio si me,

dušu si moju pokrijepio.

Gospodine, tvoja me desnica spasava.

Gospodin će dovršiti što započe za me!

Gospodine, vječna je ljubav tvoja:

djelo ruku svojih ne zapusti!

---

Iv 16

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ideš?' Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost —što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda — što je knez ovoga svijeta osuđen.«

---

KOMENTAR

Kako su to Pavao i Sila molili i slavili Gospodina da su se temelji tamnice uzdrmali, sva se vrata otvorila i svima spali okovi? To je bila molitva srca i na nju je Bog odgovorio. Čuvar tamnice i svi njegovi ukućani imali su koristi od te molitve; krstili su se i bili vrlo veseli što su našli vjeru u Boga. Usporedimo Pavlovu molitvu sa svojom molitvom. Očekujemo li mi pomoć Duha Svetoga kao što ju je očekivao sveti Pavao? Je li Duh Sveti progovarao samo u vrijeme prvih apostola? Duh Sveti i danas progovara onima koji ga traže svim srcem, svom dušom i svom snagom svojom! Ako tako budemo tražili Gospodina, nemojmo se iznenaditi kad i nama progovori vidljivim čudesnim znakovima kao i svetom Pavlu prije dvije tisuće godina!

S. K.

Dj 16

Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, a odande u naseobinu Filipe — grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio. Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.« I prisili nas.

---

Ps 149

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,

i u zboru pobožnika hvalu njegovu!

Nek se raduje Izrael Stvoritelju svojem!

Kralju svom neka klikću sinovi Siona!

Neka u kolu hvale ime njegovo,

bubnjem i citrom neka ga slave!

Jer Gospodin ljubi narod svoj,

spasenjem ovjenčava ponizne!

Neka se sveti raduju u slavi,

neka kliču s ležaja svojih!

Nek im pohvale Božje budu na ustima,

nek bude na čast svim pobožnicima njegovim!

---

Iv 15

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kada dođe Branitelj koga ću vam ja poslati od Oca — Duh Istine koji od Oca izlazi — on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. To sam vam govorio da se ne sablaznite. Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao.«

---

Dj 15

U one dane: Siđoše neki iz Judeje u Antiohiju i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. Po njima pošalju ovo pismo: »Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav! Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!«

---

Ps 67

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,

obasjao nas licem svojim,

da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,

svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodi

jer sudiš pucima pravedno

i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,

svi narodi neka te slave!

Bog nas blagoslovio!

Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

---

Otk 21

Anđeo me prenese u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih.Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!

---

Iv 14

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«

---

KOMENTAR

Čitajući evanđelja i Djela apostolska, možemo vidjeti kako su Isus, a kasnije i njegovi učenici, u sili Duha Svetoga naviještali Riječ Božju, činili mnoga čudesa i obraćali narod. S druge strane, farizeji i mnogi drugi suprotstavljali su im se, što iz zavisti, što iz sumnje u ono što su ovi činili po Duhu Svetome. Ono što mi je uvijek bilo posebno čudno jest to što su se protivnici u svojoj borbi služili svime pa čak i lažima, huškanjem protiv Učitelja, a kasnije i protiv Njegovih učenika, ali i kamenovanjima pa i razapinjanjem.

I danas imamo priliku vidjeti ljude, bilo svećenike, bilo laike, koji u sili Duha Svetoga čine djela koja su činili Isus i Njegovi učenici. I opet, kao po nekom pravilu, možemo vidjeti i one koji se svemu tome protive te se služe lažima i etiketiranjem (magovi, gurui, iscjelitelji, protestanti, psihički slučajevi itd.) kako bi diskreditirali one koji su se potpuno predali služenju, naviještanju Božje Riječi, ozdravljanju, obraćanju. Danas srećom (još) nema kamenovanih i razapetih, ali ima zabranjivanih. Nedavno sam vidio da ljudi prikupljaju potpise kako bi se dopustilo djelovanje svećenika i laika. E, pa daleko smo stigli! Izgleda da izlaskom iz komunizma Bog nije postao puno poželjniji u ovim krajevima. Samo, danas nemamo pravo reći da komunistička vlast zabranjuje. Barem ne zasad.

I ovdje se potvrđujem da uvijek treba učiti iz Biblije. Naime, apostol Pavao bio je veliki protivnik, čak progonitelj kršćana da bi na kraju bio jedan od najvećih evangelizatora svih vremena. Zato vjerujem i molim da i oni koji se danas protive djelovanju Duha Svetoga jednoga Ga dana prihvate i počnu živjeti s Njim.

dr. sc. Mladen Banović

Dj 16

U one dane: Stiže Pavao u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka. Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju. Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao. Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji. Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu. Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: »Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!« Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje.

---

Ps 100

Kliči, Gospodinu, sva zemljo!

Služite Gospodinu u veselju!

Pred lice mu dođite

s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:

on nas stvori, i mi smo njegovi,

njegov smo narod i ovce paše njegove.

Jer dobar je Gospodin,

dovijeka je ljubav njegova,

od koljena do koljena vjernost njegova.

---

Iv 15

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: 'Nije sluga veći od gospodara.' Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, i vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla.«

1 Kor 15

Braćo! Dozivljem vam u pamet evanđelje koje navijestilh, koje primiste, u kome stojite, po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.

---

Ps 19

Nebesa slavu Božju kazuju,

naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.

Dan danu to objavljuje,

a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,

nije ni glas što se može čuti,

al' po svoj zemlji razliježe se jeka,

riječi njihove sve do nakraj svijeta.

---

Iv 14

U ono vrijeme: Reče Isus Tomi: »Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.«

---

KOMENTAR

Riječi apostola Filipa zorno predočavaju našu ljudsku psihu. I mi često pomislimo da bismo odmah povjerovali kada bismo samo nakratko vidjeli Boga ili doživjeli neko čudo. No, nažalost, ono što čovjek vidi, nije dovoljno za vjeru. Na trenutak možda i bljesne vjera, ali se još brže i ugasi. Oči vode u razum, dok vjera teži k srcu. Svijest o Bogu treba niknuti u srcu. Tu će izrasti vjera koju neće biti lako pokolebati niti će joj biti potrebni dokazi.

Isus je i danas s nama pa opet ne poznajemo Boga. Promatrajući Isusa, spoznajemo Boga. On je Put. Kada krenemo tim Putem, započet ćemo živjeti u Istini. A Istina će nas dovesti u vječni život.

Vjera koja niče u srcu, stvara gorljivu želju da postanemo kristoliki. Isus, koji je široke ruke, nudi nam silna djela koja će nas pratiti. Njegovo nas Ime vodi u tajanstvenu budućnost. Uz njegovo Ime i našu vjeru, zaista ništa nije nemoguće. Amen.

M. A. D.

Dj 15

U one dane: Nakon duge raspre ustade Petar i reče apostolima i starješinama: »Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojega ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodnjoj spašeni, baš kao i oni.« Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovijedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima. Kad oni ušutješe, progovori Jakov: »Poslušajte me, braćo! Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. S time su u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano:

Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to obznanjuje odvijeka.

Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju.«

---

Ps 96

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!

Pjevaj Gospodinu sva zemljo!

Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!

Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,

kazujte poganima njegovu slavu,

svim narodima čudesa njegova.

Nek se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«

Svijet on učvrsti da se ne pomakne,

narodima pravedno upravlja.

---

Iv 15

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.«

Dj 15

U one dane: Siđoše neki iz Judeje u Antiohiju i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. Oni su, dakle ispraćeni od Crkve prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost. Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini po njima. Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa rekoše: »Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev.« Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre.

ili

---

Post 1

Reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci — svoj zemlji — i svim gmazovima što gmižu po zemlji!« Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se i množite i napučite zemlju i sebi je podložite! Vladajte ribama morskim i pticama nebeskim i svim živim stvorovima što gmižu po zemlji!« I doda Bog: »Evo dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam bude za hranu! A zvijerima zemaljskim i pticama nebeskim i gmazovima što gmižu po zemlji u kojima je dah života — neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako! I vidje Bog sve što je učinio. I bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro —dan šesti. Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. Sedmoga dana, pošto Bog dovrši svoje djelo koje učini, sedmoga dana počinu od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje stvaranjem učini.

ili

---

Kol 3

Braćo! Povrh svega — ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim — mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite!

---

Ps 122

Obradovah se kad mi rekoše:

»Hajdemo u Dom Gospodnji!«

Eto, noge nam već stoje

na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani

i kao u jedno saliveni!

Onamo uzlaze plemena,

plemena Gospodnja!

Po Zakonu Izraelovu,

da slave ime Gospodnje.

Ondje stoje sudačke stolice,

stolice Doma Davidova.

---

Ps 90

Djelo ruku naših nek uspije, Gospodine!

Prije nego se rodiše bregovi,

prije nego postade kopno i krug zemaljski,

od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!

Smrtnike u prah vraćaš

i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«

Jer je tisuću godina u očima tvojim

ko jučerašnji dan koji je minuo

i kao straža noćna.

Nauči nas dane naše brojiti,

da steknemo mudro srce.

Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?

Milostiv budi slugama svojim!

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,

da kličemo i da se veselimo u sve dane!

Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje

i tvoja slava na djeci njihovoj!

---

Iv 15

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj — vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi, čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«

---

Mt 13

U ono vrijeme: Dođe Isus u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovome ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.

---

KOMENTAR

Apostoli su pronosili Radosnu vijest koja se potvrđivala čudesima, ozdravljenjima i obraćenjem pogana. Sila odozgor je bila s njima te su dobro odlučili i o neobrezanju pogana. Isus govori apostolima da su već čisti zbog riječi koju im je rekao. Slušajući Isusa, provodeći svoje vrijeme s Njim, ne obazirući se na trenutne okolnosti... oslobađali su se i rješavali starih nauka i zabluda. Uviđali su svoje prednosti i odricali se ovosvjetskih navika. Nakon što su upoznali Isusa, ništa im drugo nije bilo važno osim da budu s Njim.

Nas se upućuje da prionemo uz Njegovu riječ i da se njom hranimo kako bismo se očistili od bolesnih misli, osjećaja i težnji. Sami ne možemo ništa a mladicu koja ne donosi roda, u oganj se baca. Može li drvo donijeti roda ako se iščupa iz zemlje koja ga hrani i pruža mu prostor i uvjete potrebne za rast i razvoj? Može li se tko od nas odreći Isusa i Njegove riječi i svih obećanja i milosti koja imamo po Njemu? Može jer onaj u kome riječ Božja ne prebiva postaje lak plijen za ovosvjetske zamke, milosti i zablude. A one koji donose roda pročišćava kako bi donijeli još veći rod. I ne zaboravimo da će nam biti što god zatražimo. Isus nije imenovao ni narode ni religije već samo one koji će ostati u Njemu i Njegovoj riječi, stoga ne oklijevajmo već pohrlimo i prigrlimo ga u Svetom pismu.

L. B.

Dj 14

U one dane: Iz Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav. Kad ga pak okružiše učenici, usta on i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.

Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. Utvrđivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.

Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. Odande pak odjedre u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. Kada stigoše, sabraše u Crkvu i pripovijediše što sve Bog učini po njima: da i poganima otvori vrata vjere. I proveli su nemalo vremena s učenicima.

---

Ps 145

Nek te, Gospodine, slave sva djela tvoja

i tvoji sveti nek te blagoslivlju!

Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore.

Nek objave ljudskoj djeci silu tvoju

i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,

tvoja vladavina za sva pokoljenja.

Nek usta kazuju hvalu Gospodnju,

i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo -

uvijek i dovijeka.

---

Iv 14

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama'.

Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu, jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac.«

1 Iv 1

Predragi! Ovo je navještaj koji smo čuli od Isusa Krista i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta. Riječ Gospodnja.

---

Ps 103

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina

i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina

i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,

on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

on ti od propasti izbavlja život,

kruni te dobrotom i nježnošću.

Milosrdan je i milostiv Gospodin,

spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

Jarostan nije za vječna vremena

niti dovijeka plamti srdžba njegova.

Kako je otac nježan prema sinovima,

tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.

Jer dobro zna kako smo sazdani,

spominje se da smo prašina.

Ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje,

i njegova pravda nad sinovima sinova,

nad onima što njegov Savez čuvaju.

---

Mt 11

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Dj 14

U one dane: Vratiše se Pavao i Barnaba u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. U Pergi navijestiše riječ pa siđu u Ataliju. Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.

---

Ps 145

Milostiv je i milosrdan Gospodin,

spor na srdžbu, bogat dobrotom.

Gospodin je dobar svima,

milosrdan svim djelima svojim.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja

i tvoji sveti nek te blagoslivlju!

Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,

neka o sili tvojoj govore.

Nek objave ljudskoj djeci silu tvoju

i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,

tvoja vladavina za sva pokoljenja.

---

Otk 21

Ja, Ivan, vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: »Evo šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.« Tada onaj što sjedi na prijestolju reče: »Evo, sve činim novo!«

---

Iv 13

Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«

Dj 13

Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Nato im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: »Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin:

Postavih te za svjetlost poganima da budeš na spasenje do nakraj zemlje.

Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.

---

Ps 98

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,

jer učini djela čudesna.

Pobjedu mu pribavi desnica njegova

i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,

pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu,

raduj se, kliči i pjevaj!

---

Iv 14

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'? Ne vjeruješ li da sam ja u ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.«

Dj 13

U one dane: Kad je Pavao došao u Antiohiju pizidijsku, govoraše u sinagogi: »Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše Isusa ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom.«

»I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih.

---

Ps 2

»Ja kralja svog postavih

nad Sionom, svojom svetom gorom.«

Obznanjujem odluku Gospodnju:

Gospodin mi reče:

»Ti si sin moj, danas te rodih.

Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu,

i u posjed krajeve zemaljske.

Vladat ćeš njima palicom gvozdenom,

i razbit ih kao sud lončarski.«

Opametite se sada, vi kraljevi,

urazumite se, suci zemaljski.

Služite Gospodinu sa strahom,

s trepetom se pokorite njemu.

---

Iv 14

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.«

---

KOMENTAR

Živimo u vremenima punima strahova i tjeskobe. Ali mi imamo Krista koji je naša snaga i put; samo se trebamo pouzdati u Njega i sve mu potpuno predati i vjerovati mu. Dopustimo mu neka živi u nama i neka nas vodi. On je doista jedino „sredstvo“ protiv onoga što nas muči, protiv svakog problema. Ali pouzdajmo se u Njega i vjerujmo mu. Izbacimo iz naših glava svaku sumnju, prepustimo se Njegovoj providnosti i vjerujmo Bogu.

„Vjerujte u Boga i u mene vjerujte.“

Vjerujmo našem predivnom Gospodinu i jačajmo u Njemu jer je On naša snaga protiv svih strahova i tjeskoba.

Božji blagoslov,

Goran Crevar

1 Pt 5

Predragi! Svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu. A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi. Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen. Pišem vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim, da vas ohrabrim i posvjedočim kako je ovo istinska milost Božja. Nje se držite! Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj. Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi! Mir svima vama koji ste u Kristu! Riječ Gospodnja.

U one dane: Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putem što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske, koji bijaše nad svom njezinom riznicom. Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjedaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: »Razumiješ li što čitaš?« On odvrati: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. A čitao je ovaj odlomak Pisma: 'Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše?

Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.' Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?« Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: »Evo vode! Što priječi da se krstim?« Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. A kad izađoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putem, a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.

---

Ps 89

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,

od pokoljenja do pokoljenja

usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.

Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«

U nebu utemelji vjernost svoju.

Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine,

i tvoju vjernost u zboru svetih.

Ta tko je u oblacima ravan Gospodinu,

tko li je Gospodinu sličan među sinovima Božjim?

Blago narodu vičnu svetom klicanju,

on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,

u tvom se imenu raduje svagda

i tvojom se pravdom ponosi.

---

Mk 16

U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro.« I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.

---

KOMENTAR

Veoma je važno da budemo otvoreni za suradnju s Bogom, odnosno da ustrajemo u molitvi, odricanju, pokornosti i poniznosti. Na taj se način distanciramo od zla, od grijeha te nas Gospodin može upotrijebiti za mnogo toga kako bi proslavio svoje sveto Ime, kako bi nekome pomogao te, zahvaljujući nama, učvrstio mu vjeru. Vrlo je važno osluškivati glas Duha Svetoga, On je obećana sila odozgor, branitelj, zaštita, svjetlo koje nas vodi u tami ovoga svijeta, tihi šapat Božji koji nas upozorava, tješi, ohrabruje i uči kako prepoznati zamke zloga. Isus nam obećaje da ćemo ako budemo vjerovali, ako budemo imali vjere kao zrno gorušičino, činiti silna čudesa, onakva kakva je činio On sâm, jer ostavio nam je snagu i autoritet u svome Imenu i Presvetoj Krvi. Međutim, pritom se treba čuvati oholosti, da nas ne proždre kao ričući lav – kako Petar opisuje sotonu, jer nebrojeni su i raznoliki načini koje zli koristi kako bi Kristova odabranika i dijete maknuo s pravoga puta. Upravo zato je važno biti stalan u vjeri, poput Davida se prisjećati silnih djela koja je Bog učinio za nas, kako bi nam stalno u pameti i srcu bilo da smo, po Kristovoj žrtvi već pobijedili i da nema mjesta nikakvom strahu i tjeskobi. Isusova zapovijed je jasna: učiniti sve narode svijeta Njegovim učenicima i svima navijestiti Evanđelje. Trebamo se osjećati ponosno, jer to je velik zadatak, naočigled težak, no s Isusom, ništa nije nemoguće, ipak je On Kralj svega stvorenja. Bez kušnja ne bismo znali kolika nam je vjera i čvrstoća pouzdanja u Boga i Njegov plan za nas i s nama. I upravo je zato svaka kušnja dobrodošla jer nas izgrađuje i učvršćuje, uči nas kako se boriti i pobijediti. No, svaka je pobjeda bez Isusa nevažna, gotovo da je i nije moguće ostvariti ako idemo vlastitim snagama. Zato, braćo i sestre, različiti smo udovi jednoga tijela, živoga, uskrsloga, Isusa Krista, ne bojmo se, zamolimo Duha Svetoga da nas ispuni od glave do pete, neka nam upali srce ognjem da poput Filipa pođemo u svijet naviještati Evanđelje i proslavljati Ime Isusovo, kako bi Njegovo milosrđe obuzelo svijet te se sve duše spasile. Ne budimo mlaki, nego čvrsti, ustrajni i hrabri, s usađenim povjerenjem u Boga, da On brine za svaki naš korak. Ta zar nam nisu sve vlasi na glavi izbrojane?

A. H.

Dj 12

U one dane: Riječ je Božja rasla i širila se. Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko. U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: »De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih. Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama.

---

Ps 67

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,

obasjao nas licem svojim,

da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,

svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodi,

jer sudiš pucima pravedno

i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,

svi narodi neka te slave!

Bog nas blagoslovio!

Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

---

Iv 12

U ono vrijeme: Povika Isus: »Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja — Svjetlost — dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio — ona će mu suditi u posljednji dan. Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla — Otac — on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.«

---

KOMENTAR

„Riječ je Božja rasla i širila se.“

Baš poput gorušičina zrna iz Isusove prispodobe… sjemenu treba kiše da omekša zemlju našega srca; treba ga netko dobro 'ugaziti' u zemlju kako bi ušlo što dublje gdje može naći hrane, vode i zaštitu od ptica; kad izbije klica, to je još uvijek nestabilna biljčica i trebat će još vremena dok je njen korijen ne učvrsti. Isus zna da Njegova riječ koju smo čuli ne može donijeti roda preko noći. Zato budimo strpljivi i prihvatimo kišu, ponižavanja, tamu zemlje... kako bi Božje kraljevstvo u nama pustilo korijen i širilo se!

M. P.

Dj 11

U one dane: Oni što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. Vijest o tom doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.

Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.

---

Ps 87

Zdanje svoje na svetim gorama

ljubi Gospodin;

draža su mu vrata sionska

nego svi šatori Jakovljevi.

Divote se govore o tebi,

grade Božji!

»Rahab i Babilon brojit ću

k onima što me štuju;

Filisteja i Tir i narod etiopski —

i oni su rođeni ondje.«

O Sionu se govori:

»Ovaj i onaj u njemu je rođen!

Svevišnji ga utemelji!«

Gospodin će zapisati u knjigu naroda:

»Ovi su rođeni ondje.«

I pjevat će igrajući kolo:

»Svi su izvori moji u tebi!«

---

Iv 10

Svetkovao se u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« Isus im odgovori: »Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga — ona svjedoče za mene. Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

---

KOMENTAR

Iz današnjeg čitanja iz Djela apostolskih saznajemo neke zanimljive činjenice. Saznajemo da nisu samo iskušani i već poznati Isusovi učenici sposobni za evangeliziranje i sudjelovanje u obraćenjima ljudi propovijedanjem Riječi. Saznajemo kako je moguće da i obični, nepoznati ljudi, laici, uz pomoć Duha Svetoga hode po svijetu, svjedoče Gospodina Isusa te se na njihove riječi mnoštva priklanjaju Gospodinu. Primjećujem da se ponekad sami vjernici u svome kraju i okruženju nedovoljno trude govoriti o Isusu. Također primjećujem da sami vjernici ponekad ne prihvaćaju nove potencijalne članove kršćanske zajednice. Zašto je to tako? Jer: „Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!“

Iz Ivanova evanđelja saznajemo da bez obzira na djela Isusa Krista, poput ozdravljanja bolesnih, oslobađanja zarobljenih nečistim duhovima, ozdravljanja slijepih i nepokretnih te mnogih drugih čudesa koja je činio Isus, postoje ljudi koji i nakon svega toga pitaju Isusa: „Ako si ti Krist, reci nam otvoreno“. Isus govori, a ljudi ne vjeruju. Isus djeluje, a ljudi ne vjeruju nego i dalje postavljaju pitanje: „A tko je On?“

Odgovor na to pitanje trebao bi biti jasan svakom vjerniku. Isus je ljubljeni Sin Božji, i dalje živi jer je uskrsnuo, i dalje djeluje istom silom, silom Duha Svetoga.

Damir Žugec

Dj 11

U one dane: Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: »Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« Onda započe Petar te im izloži sve po redu: »Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledah viđenje: posudu neku poput velika platna uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. Začuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!' Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.' A glas će s neba po drugi put: 'Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim. To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.«

»I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću toga čovjeka. On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'«

»I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. Sjetih se tada riječi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim'. Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?«

Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!«

---

Ps 42

Kao što košuta žudi za izvor-vodom,

tako duša moja čezne, Bože, za tobom.

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:

o kada ću doći i lice Božje gledati?

Pošalji svjetlost svoju i vjernost:

nek me vode,

nek me dovedu na tvoju svetu goru,

u šatore tvoje!

I pristupit ću k Božjem žrtveniku,

Bogu, radosti svojoj.

Citrom ću slaviti tebe,

Bože, o Bože moj!

---

Iv 10

U ono vrijeme reče Isus:

»Zaista, zaista, kažem vam:

tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata,

nego negdje drugdje preskače,

kradljivac je i razbojnik.

A tko na vrata ulazi,

pastir je ovaca.

Tome vratar otvara

i ovce slušaju njegov glas.

On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede,

pred njima ide

i ovce idu za njim

jer poznaju njegov glas.

Za tuđincem, dakako, ne idu,

već bježe od njega

jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«

Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče:

»Zaista, zaista, kažem vam:

ja sam vrata ovcama.

Svi koji dođoše prije mene,

kradljivci su i razbojnici;

ali ih ovce ne poslušaše.

Ja sam vrata.

Kroza me tko uđe, spasit će se:

i ulazit će i izlaziti

i pašu nalaziti.

Kradljivac dolazi samo da ukrade,

zakolje i pogubi.

Ja dođoh da život imaju,

u izobilju da ga imaju.«

---

KOMENTAR

U ovom čitanju vidimo kako se Evanđelje proširilo i na pogane te da Božji izabranici nisu samo Židovi nego su to i ostali narodi širom svijeta. Iako je Isus za vrijeme svog života prvenstveno evangelizirao Židove, bilo je i pogana koji su primili vjeru u Boga. Ta zadaća širenja vjere i na druge narode bila je povjerena upravo Isusovim učenicima. Sudeći po reakcijama Petrovih „kolega“, ne znam koliko su oni bili svjesni te zadaće.

Druga bitna činjenica u ovom čitanju je oslanjanje apostola na Duha Svetoga. Primivši svoje poslanje od Isusa Krista, putem molitve su povezani s Duhom Svetim koji ih vodi. Tijekom molitve, Petar ima viziju. Dojmljivo je kako Petar oko vizije ne dvoji ništa te kakvom intuicijom dolazi do ljudi koji žele spoznati Boga i spasiti se. Za Petra nije bilo sumnji, on nije trebao vijećanje i diskusije s učenicima kako bi donio tako bitnu odluku da ode evangelizirati pogane. Bio je siguran u viziju – da je to Božja volja.

Na temelju ovih spoznaja možemo se i mi danas zapitati koliko smo u svom životu povezani s Duhom Svetim i vodi li nas On ili naš razum i očekivanja drugih ljudi.

Možda smatrate da danas više nije potrebno evangelizirati, da to pripada nekim prošlim vremenima, no nije tako. Svaka prigoda u našem životu može biti prigoda da posvjedočimo svoju vjeru i drugima donesemo svjetlo u život. Mnogo je ljudi oko nas koji su duhovno mrtvi ili samo njeguju izvanjske znakove pobožnosti… pomozimo im poput Petra.

Ž. D.

Dj 13

Pavao i Barnaba krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. I mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za njima, koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: »Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin:

’Postavih te za svjetlost poganima,

da budeš na spasenje do na kraj zemlje.’«

Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.

---

Ps 100

Kliči Gospodinu, sva zemljo!

Služite Gospodinu u veselju!

Pred lice mu dođite

s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:

on nas stvori i mi smo njegovi,

njegov smo narod i ovce paše njegove.

Jer dobar je Gospodin,

dovijeka je ljubav njegova,

od koljena do koljena vjernost njegova.

---

Otk 7

Ja, Ivan, vidjeh: eno velikoga mnoštva što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. I reče mi jedan od starješina: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i onaj koji sjedi na prijestolju razapet će šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.«

---

Iv 10

U ono vrijeme: Reče Isus:

»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

Dj 9

U one dane: Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjemu te rasla utjehom Svetoga Duha. Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi. Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao u postelji: bijaše uzet. Reče mu Petar: »Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!« On umah usta. Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu. U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: »Dođi k nama, ne oklijevaj!« Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela koja je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina.

---

Ps 116

Što da uzvratim Gospodinu

za sve što mi je učinio?

Uzet ću čašu spasenja

i zazvati ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje

pred svim pukom njegovim.

Dragocjena je u očima Gospodnjim

smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga,

tvoj sluga, sin službenice tvoje:

ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeli žrtve zahvalne,

zazvat ću ime Gospodnje.

---

Iv 6

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?«

»Duh je onaj koji oživljuje,

tijelo ne koristi ništa.

Riječi koje sam vam govorio

duh su i život su.«

»A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

 

---

KOMENTAR

O današnjem ulomku iz evanđelja napisane su, siguran sam na tisuće knjiga i znanstvenih radova. Namjerno sam odabrao riječ 'znanstvenih' jer mnogi teolozi vole sebe svrstavati među znanstvenike. Kako vjernik i nije baš neka akademska titula, ime znanstvenik ih valjda stavlja u isti rang s ostalim krucijalnim znanostima kao što su slikarstvo, komparativna književnost, ili teatrologija. Mislim da bi teolozi prvenstveno trebali biti vjernici. Iako osobno još nisam sreo vjernika. Naime taj bi trebao imati moć da premješta planine. Mislim da bi Isus danas imao ozbiljnih problema sa svojim naukom, prvenstveno teoloških. Naime stalno se nešto tamo prepirao sa Sotonom, činio čudesa, ozdravljao bolesne te stalno imao nešto protiv pismoznanaca (onovremenih inačica teologa). Nije ni čudo da su mu rekli „tvrda je to besjeda“ jer je govorio suprotno ondašnjem „znanstveno“ prihvaćenom shvaćanju. Kad netko dođe i kaže da je ono što si radio cijeli život, na čemu si gradio svoju karijeru, egzistenciju potpuno pogrešno, velika je vjerojatnost da će to uključiti obrambeni mehanizam. Malo ljudi ima snage (i vjere) da kao apostoli kaže pa kamo da idemo osim za Tobom. Taj put sigurno nije lagan (pa i sam je Isus rekao da neće biti). Onaj tko živi i propovijeda taj Put, ne može biti samo sustavno-objektivni promatrač. Dapače, velika je vjerojatnost da će ga ono što se naziva „znanstvena zajednica“ ismijavati i ridikulizirati. Stoga teolog (istinski) ne može biti znanstvenik jer za njega ne vrijede (samo) znanstveni kriteriji i principi. Nažalost, neki dan sam svjedočio suprotnom. Naime jedan se naš uvaženi teolog svom silom trudio biti na istoj strani sa „znanošću“ dajući svoju interpretaciju (u biti nije rekao ništa) problema makroevolucije i istočnog grijeha. U stvari je njegova interpretacija bila u potpunoj suprotnosti i sa Svetim Pismom i naukom Crkve. Upotrebljavao je standardnu frazu: „Ne treba Sveto Pismo tumačiti doslovno“, no nije odgovorio na ono najbitnije u pitanju „običnog“ vjernika: „Zašto je Isus umro ako nas nije trebalo spasiti“.

„Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?“ Ovo pitanje je bilo na ustima većine slušača. Moglo se čuti mrmljanje i negodovanje u dvorani kad se taj vjernik usudio postaviti takvo pitanje „znanosti“. Samo onaj tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Mislim da je to odgovor svima.

M. T.

Dj 9

U one dane: Savao sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« On upita: »Tko si, Gospodine?« A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.« Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!« On se odazva: »Evo me, Gospodine!« A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.« Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.« Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.« Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.« I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji.

---

Ps 117

Hvalite Gospodina, svi puci,

slavite ga, svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova,

i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

---

Iv 6

U ono vrijeme: Židovi se među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.« To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.

Dj 8

U one dane: Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putem što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske, koji bijaše nad svom njezinom riznicom. Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjedaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: »Razumiješ li što čitaš?« On odvrati: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. A čitao je ovaj odlomak Pisma:

'Ko ovcu na klanje odvedoše ga,

ko janje nijemo pred onim što ga striže

on ne otvara svojih usta.

U poniženju sud mu je uskraćen.

Naraštaj njegov tko da opiše?

Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.'

Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?« Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: »Evo vode! Što priječi da se krstim?« Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. A kad izađoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putem, a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.

---

Ps 66

Blagoslivljajte, narodi, Boga našega,

razglašujte hvalu njegovu!

Našoj je duši darovao život

i ne dade da nam posrne noga.

Dođite, počujte, svi koji se Boga bojite,

pripovjedit ću što učini duši mojoj!

Na svoja sam usta njega zvao,

jezikom ga hvalio.

Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,

naklonosti ne odvrati od mene!

---

Iv 6

U ono vrijeme reče Isus mnoštvu: »Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje — za život svijeta.«

Dj 8

U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu. Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu.

---

Ps 66

Kliči Bogu, sva zemljo,

opjevaj slavu imena njegova,

podaj mu hvalu dostojnu.

Recite Bogu:

»Kako su potresna djela tvoja!

Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva,

neka pjeva tvom imenu!«

Dođite i gledajte djela Božja,

čuda učini među sinovima ljudskim.

On pretvori more u zemlju suhu,

te rijeku pregaziše.

Stog se njemu radujmo!

Dovijeka vlada jakošću svojom.

---

Iv 6

U ono vrijeme reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«

---

KOMENTAR

Narod je, vidjevši Isusa koji ih je nahranio, poželio imati ga za kralja. Oni nisu spoznali čudo koje je On učinio, nego su bili zadovoljni što ih je nahranio. Zato im Isus tumači da je On kruh života.

Tko vjeruje u Isusa, imat će puninu života. Neće biti ni gladan ni žedan jer će spoznati duhovnu hranu koja će ga uvesti u istinu. Imat će život u punini.

Slušajući Isusa, pitamo se tko su oni koje Otac šalje Isusu. Svatko tko zazove Boga, biva spašen. Sjetimo se samo razbojnika na križu kojemu Isus obećaje raj. Za spas dakle nikad nije kasno.

Molimo dakle Boga da nas uvede u to otajstvo. Predajmo svojemu Bogu svoje želje, probleme i strahove. Isus je obećao da tada neće dati da budemo izgubljeni nego spašeni u posljednji dan.

Hvala Ti na obećanju.

M. A. D.

Dj 7

U one dane govoraše Stjepan narodu, starješinama i pismoznancima: »Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.« Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovaše. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu. Savao je pristao da se Stjepan smakne.

---

Ps 31

Budi mi hrid zaštite,

tvrđava spasenja.

Jer ti si hrid moja, tvrđava moja,

radi svoga imena vodi me i ravnaj.

U tvoje ruke predajem duh svoj:

otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

U Gospodina ja se uzdam,

radosno ću klicat tvojoj milosti.

Rasvijetli lice nad slugom svojim,

po svojoj me dobroti spasi.

Zakloni me štitom lica svoga

od zavjera ljudskih.

---

Iv 6

U ono vrijeme reče mnoštvo Isusu: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: »Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: 

»Zaista, zaista, kažem vam:

nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.«

Dj 6

U one dane: Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu: Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.

Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: »Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.« Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: »Onaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. Čuli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije.'« A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše — lice mu kao u anđela.

---

Ps 119

Nek se sastaju knezovi i proti meni govore,

tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim.

Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje,

tvoja su pravila moji savjetnici.

Kazivao sam ti svoje putove, i ti si me čuo:

pravilima me svojim nauči.

Pokaži mi put odredaba svojih,

i o čudesima ću tvojim razmišljat.

Daleko me drži od puta zablude

i Zakonom me svojim obdari!

Put istine ja sam odabrao,

pred oči sam stavio odluke tvoje.

---

Iv 6

Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru. Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori:

»Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac — Bog — opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«

---

KOMENTAR

Isusa je pratilo veliko mnoštvo. Narod je prepričavao čudesna djela i riječi ljubavi koja im je upućivao prispodobama i ukorima a nakon umnažanja kruha danonoćno su ga slijedili. Htjeli su biti u njegovoj blizini i primiti što im želi dati a Isus je bio darežljiv i uvijek ih je upućivao na Oca. Iv 6,28.29: „Rekoše mu dakle: 'Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?' Odgovori im Isus: 'Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.“ U Dj 6,8: „Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu.“ Oni koji su ga slušali, nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu te su ubrzo skovali urotu. Čija su djela oni činili? Kako su ga mogli lažno optužiti? Kako je Stjepan mogao radosno podnijeti njihova neprijateljstva pa i samo kamenovanje? Zato jer je vjerovao u „...onoga koga je on poslao“.

Stjepan je dobar primjer i nama danas. I danas sljedbenici Isusovi imaju problema i poteškoća, i danas je puno neustrašivih koji naviještaju radosno i sretno. I danas je sila koja je Isusa uskrsnula od mrtvih živa i jaka te potiče u nama i htijenje i djelovanje.

Razmišljajmo o Gospodinu, pravilima i čudesima njegovim, iskažimo mu i svoje želje i nerješive probleme i vratimo se njemu skrušena srca u očinski zagrljaj s punim povjerenjem u očinsku ljubav.

L. B.

Dj 5

Veliki svećenik zapita apostole: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.«

Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za začetnika i spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«

Tada zapovjede apostolima da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.

---

Ps 30

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio

i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.

Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,

na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,

zahvaljujte svetom imenu njegovu!

Jer samo za tren traje srdžba njegova,

a cio život dobrota njegova.

Večer donese suze,

a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni,

Gospodine, budi mi na pomoć!

Okrenuo si plač moj u igranje,

Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

---

Otk 5

Ja, Ivan, vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa:

»Dostojan je zaklani Jaganjac

primiti moć, i bogatstvo, i mudrost,

i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!«

I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori: »Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!«

I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se.

---

Iv 21

Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin.

Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«

Dj 6

U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.«

Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke.

I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.

---

Ps 33

Pravednici, Gospodinu kličite!

Hvaliti ga pristoji se čestitima 

Slavite Gospodina na harfi,

na liri od deset žica veličajte njega!

Jer prava je riječ Gospodnja,

i vjernost su sva djela njegova.

On ljubi pravdu i pravo:

puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,

nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:

da im od smrti život spasi,

da ih hrani u danima gladi.

---

Iv 6

Kad nasta večer, siđoše Isusovi učenici k moru, uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, a on će njima: »Ja sam! Ne bojte se!« Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.

Dj 5

U one dane: Ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu pa će vijećnicima: »Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko i uza nj prista ioko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti — da se i s Bogom u ratu ne nađete.« Poslušaju ga pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.

---

Ps 27

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:

koga da se bojim?

Gospodin je štit života moga:

pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,

samo to ja tražim:

da živim u Domu Gospodnjem

sve dane života svoga,

da uživam milinu Gospodnju

i Dom njegov gledam.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja

u zemlji živih.

U Gospodina se uzdaj, ojunači se,

čvrsto nek bude srce tvoje:

u Gospodina se uzdaj!

---

Iv 6

U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju? « To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije. « Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košarica ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

Dj 5

U one dane: Stražari dovedoše apostole i privedoše ih pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka. 

Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«

---

Ps 34

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,

njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin;

blago čovjeku koji se njemu utječe!

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca

da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,

izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,

a klonule duše spasava.

Mnoge nevolje ima pravednik,

ali ga Gospodin iz svih izbavlja.

---

Iv 3

Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju; što je vidio i čuo — za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima. Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.«

---

KOMENTAR

Djela apostolska nam u današnjem čitanju govore o hrabrosti i predanosti Petra i ostalih apostola, koji puni Duha Svetoga propovijedaju Radosnu vijest, ozdravljaju bolesne, čine čudesna znamenja, i to u prilikama kad ih službena vjerska vlast progoni i zatvara. Petar s ostalim apostolima velikom svećeniku neustrašivo odgovara koga su razapeli te da se jedino Njemu i treba pokoravati, a ne ljudima.

Razmišljajući o pročitanome, vidim kako je Petar, obični ribar iz Betsaide, imao jaku osobnost i karakter. Jedan je od prvih Isusovih učenika koji se spremno odazvao pozivu, što govori da je odlučan. Jedini se na Maslinskoj gori uhvatio mača da brani Isusa, čime je pokazao da nije kukavica nego hrabar čovjek. U današnjim čitanjima tako smjelo odgovara velikom svećeniku. Doista, Petar je bio čovjek spreman boriti se za svoja uvjerenja.

Ali taj isti Petar je Isusa tri puta zatajio. Tri puta je pred drugima zanijekao da nema veze s „tim čovjekom“. Gledajući Petrovo prijašnje ponašanje, reklo bi se da će, u tom teškom trenutku za Isusa, smjelo stati iza svog Učitelja... ali nije.

Objašnjenje za to našao sam u Isusovim riječima upućenim Petru na posljednjoj večeri: „Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše“ (Lk 22,31-32a).

Isusove nam riječi otkrivaju da ma koliko mi smjeli, hrabri i odlučni bili, ne možemo se osloniti samo na ljudsku snagu jer se ne borimo protiv krvi i mesa, nego protiv vrhovništva i vlasti. Zato nam je potrebna sila Duha Svetoga da nas vodi i upućuje, hrabri i tješi.

B. I.

Dj 5

U one dane: Podiže se veliki svećenik i sve njegove pristaše — sljedba saducejska. Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: »Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga.« Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali. Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: »Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo.« Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. Nato netko pristigne i dojavi im: »Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod.« Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede — ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.

---

Ps 34

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,

njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek se Gospodinom duša moja hvali,

nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,

uzvisujmo ime njegovo zajedno!

Tražio sam Gospodina, i on me usliša,

izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se,

da se ne postide lica vaša.

Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga čuje,

izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Anđeo Gospodnji tabor podiže

oko njegovih štovalaca da ih spasi.

Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin:

blago čovjeku koji se njemu utječe!

---

Iv 3

»Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«

Dj 4

U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.

---

Ps 93

Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven, 

Gospodin zaodjeven moću i opasan.

Čvrsto stoji krug zemaljski,

neće se poljuljati:

Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona,

ti si od vječnosti!

Tvoja su obećanja vjere predostojna,

svetost se dolikuje Domu tvojemu,

Gospodine, u sve dane!

---

Iv 3

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Treba da se rodite nanovo, odozgor. Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.« Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?« Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?  Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.

---

KOMENTAR

Pozvani smo svjedočiti svoju vjeru i Evanđelje svima oko nas, svim narodima svijeta, sve do kraja zemlje. To je, uostalom, bila Isusova zapovijed apostolima a govori je i nama. Petar i Ivan šire Radosnu riječ spasenja Izraelcima, ljudi se obraćaju, prihvaćaju Krista za svoga spasitelja. Duh Istine, Branitelj kojega je Isus obećao poslati proslavlja se u Petrovu govoru okupljenima. Preko Petrovih ruku i usta Isus je činio mnoga čuda.

Toliko se puta pitamo zašto Isus ne čini tako i preko nas. No, jesmo li se zapitali jesmo li spremni ići za Kristom tako daleko, bismo li bili spremni položiti svoj život za njega, pa makar u njegovo ime spasili samo jednu dušu?! Isus nam nije obećao da će biti lako, da neće biti suza, batina, progona, ljubomore, izdaja, kazni i mržnje zbog njegova imena i njegovih čudesa koje čini preko nas, no obećao je da je s nama u sve dane do svršetka svijeta.

Za početak bismo trebali krenuti od svoje obitelji i moliti Gospodina da nam podari jednoga „Petra“ u obitelji, jednu stijenu koja će baš poput Isusa biti kamen temeljac i nositi i bodriti ostale članove obitelji u molitvi i naviještanju svetog Evanđelja. No, trebamo se ugledati i na Ivana i baš poput njega biti vjerni Isusu do kraja.

Svatko od nas je jedna cigla u zidinama kraljevstva nebeskog, svi trebamo jedni druge, svi imamo isti kamen temeljac, Gospodina Isusa Krista. Ako ga uistinu volimo i želimo ga nasljedovati u Riječi i djelima poput Petra i apostola, onda moramo odbaciti svjetovno odijelo i zaogrnuti se u silu Duha Svetoga, bojnu opremu Božju i hrabro i ustrajno poput Petra evangelizirati i svjedočiti veličanstvena djela našega Gospodina koji daje da sunce sviće svima, pravednima i zlobnima, ako treba i pod cijenu vlastitoga života, jer On je otišao Ocu da nam pripremi stanove, sve nas treba, svakoga na svoj način, svi smo mu jednako bitni i sve nas jednako voli, uostalom umro je za nas, zar ne?!

Alen Hrastov

Iz 7

U one dane: Gospodin progovori Ahazu i reče mu: »Zaišti od Gospodina, Boga svoga, znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.« Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina.«

Tada reče Izaija: »Čujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! Zato, sam će vam Gospodin dati znak:

Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, S nama Bog!«

---

Ps 40

Žrtve i prinosi ne mile ti se, nego si mi uši otvorio;

paljenica ni okajnica ne tražiš.

Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:

Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,

Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom

i usta svojih zatvoriti neću,

Gospodine, sve ti je znano.

Tvoju pravdu neću kriti u srcu,

kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.

Tajit neću dobrote tvoje,

ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.

---

Heb 10

Braćo! Krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. Zato Krist ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!« Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice – koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.

---

Lk 1

U ono vrijeme: posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

---

KOMENTAR

Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:

Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,

Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Bog ne traži nešto od mene, on traži mene samoga. On želi da ga upoznajem kroz njegovu riječ jer je u njoj zapisana njegova volja. A to je ono najvažnije što trebamo činiti u životu. Ako promašimo volju Božju, možda ćemo promašiti čitavu vječnost s Bogom. Neka nam stoga riječ Božja bude na usnama i u srcu, razmišljajmo o njoj često i činimo što je u njoj zapisano, jer „SAMO ĆEŠ TADA BITI SRETAN I USPJET ĆEŠ U POTHVATIMA“. (Još 1,8)

M. P.

Dj 5

Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u trijemu Salomonovu. Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.

---

Ps 118

Neka rekne dom Izraelov:

»Vječna je ljubav njegova!«

Neka rekne dom Aronov:

»Vječna je ljubav njegova!«

Svi koji se Gospodina boje neka reknu:

»Vječna je ljubav njegova!«

Kamen koji odbaciše graditelji

postade kamen zaglavni.

Gospodnje je to djelo:

kakvo čudo u očima našim!

Ovo je dan što ga učini Gospodin:

kličimo i radujmo se njemu!

Gospodine, spasenje nam daj!

Gospodine, sreću nam daj!

Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!

Blagoslivljamo vas iz doma Gospodnjega!

Bog je Gospodin, on nas obasjava!

---

Otk 1

Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. Govoraše: »Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama.« Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom. Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe smrti, i podzemlja. Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije.«

---

 

Iv 20

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

---

KOMENTAR

Iz Djela apostolskih saznajemo da apostoli, ta prva kršćanska zajednica ljudi nije bila slučajna, ni obična grupa ljudi, nego ljudi koje je odabrao sam Isus, Bog. Oni su postali Isusovi prijatelji, bili su njegovi suvremenici, te im je nakon uskrsnuća dao mnogo dokaza da je živ. Ukazivao im se 40 dana, te im je govorio o kraljevstvu Božjem i rekao im da će oni biti kršteni Duhom Svetim: „primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci“. Vratimo se na današnji odlomak. Apostoli su bili prvi nasljedovatelji Isusa Krista, bili su odabrani i imali su onu istu silu Duha Svetoga koju ima i Isus. On im je dao tu silu, vlast. Tom silom i u ime Isusovo činili su čudesa: liječili bolesne, oslobađali ljude od nečistih duhova i svi bi ozdravljali. Bili su u pravom smislu nasljedovatelji Isusa Krista. Narod je to primjećivao, njihova su čudesa djelovala tako da se povećavao broj onih koji su povjerovali u Boga, u Isusovo uskrsnuće. Bili su prvi evangelizatori poslije Krista. Petar je bio posebno odabran od Boga, on je predvodio apostole, bio je prvi papa, poglavar tek nastale žive Crkve. Izgleda da je njegovo djelovanje bilo snažnije od djelovanja ostalih apostola. To sve možemo saznati iz današnjeg odlomka. Narod je primijetio toliku snagu Božju u Petru, da su „na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih“. Dovoljna je bila Petrova sjena na bolesnima i opsjednutima da potpuno ozdrave. U Petru su osjećali Isusovu prisutnost, jer je djelovao njegovom tada već poznatom silom Duha Svetoga. On je dokaz Isusove tvrdnje i nauka „činit ćete i veća čudesa nego što sam ih ja činio“.

Prisjetimo se da apostoli nisu bili savršeni ljudi. Bili su nekoć obični, kao i svi mi danas. Međutim, usprkos tome, Isus ih je odabrao, obučio i dao im zadatke da evangeliziraju, da čine dobro, da ga nasljeduju. To traži i od svih nas. Bez obzira na naš prijašnji život, i nas odabire, i nas će obučiti, i nama daje zadatke kao i apostolima: da evangeliziramo, da činimo dobro, da ga nasljedujemo.

Damir Žugec

Dj 4

U one dane: Kad glavari, starješine i pismoznanci vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: »Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore.«

Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. Ali im Petar i Ivan odgovoriše: »Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.« A oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.

---

Ps 118

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,

jer je vječna ljubav njegova!

Gospodin je moja snaga i pjesma,

on mi je spasitelj.

Čuj! Radost i spasenje

odzvanja šatorima pravednika:

Gospodnja se proslavi desnica.

Gospodnja me desnica uzdignu,

Gospodnja se proslavi desnica!

Ne, umrijeti neću, nego živjeti,

i kazivati djela Gospodnja.

Kaznom teškom kaznio me Gospodin,

ali me smrti ne preda.

Otvorite mi širom vrata pravde:

ući ću, Gospodinu zahvalit!

»Ovo su vrata Gospodnja,

na njih ulaze pravedni!«

Zahvalit ću ti što si me uslišio

i moj postao spasitelj.

---

Mk 16

Isus, uskrsnuvši rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.

Nakon toga ukaza se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše. Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.«

 

---

KOMENTAR

Starješine i pismoznanci, svećenici onog vremena ponovno imaju velik problem. Nakon što su se riješili Isusa, koji je u njihovu životu bio kamen spoticanja, evo opet problema. Isusovi učenici čine ozdravljenje i to u ime Isusovo. Iako je očigledno da je bolesni čovjek ozdravio u trenutku, pred očima mnogobrojnih, svećenici to negiraju i smišljaju kako da zavaraju narod i odvrate ga od Isusova nauka. Petar i Ivan izvrsno se snalaze u ovoj opasnoj situaciji i otvoreno i jasno odgovaraju da čine samo ono što je Bogu milo i drago.

Možemo li mi danas vjerovati da Isus i dalje liječi bolesne i potrebite ili se možda ponašamo kao ondašnji pismoznanci? Bojim se da bi mnogi odgovorili da je danas govoriti o ozdravljenjima ludost. Time svoju vjeru umrtvljujemo i svodimo je na vršenje religioznih dužnosti. Potrebno je dublje proniknuti u smisao i bit naše kršćanske vjere. Pa ne svodi se vjera u Boga samo na odlazak na svetu misu! Isus nam želi dati puninu života i sve blagoslove. Kao što su Petar i Ivan dali što „imaju“, možemo i mi. Kada vidimo bolesne, molimo za njih, kada vidimo ljude s problemima, donesimo im Isusov mir, kada vidimo siromašne, pomognimo koliko možemo i sve uvijek blagoslivljajmo u ime našeg Isusa Krista, koji i danas živi za nas. I uvijek rastimo u vjeri kako bismo u ime Isusovo mogli činiti više!

D. Ž.

Dj 4

Dok su Petar i Ivan nakon ozdravljenja hromoga govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji, ozlovoIjeni što uče narod i navješćuju — u Isusu — uskrsnuće od mrtvih; pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer. Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća. Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci — i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga. Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: »Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?« Onda Petar pun Duha Svetoga reče: »Glavari narodni i starješine! Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.«

---

 

Ps 118

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,

jer je vječna ljubav njegova!«

Neka rekne dom Izraelov:

»Vječna je ljubav njegova!«

Svi koji se Gospodina boje, neka reknu:

»Vječna je ljubav njegova!«

Kamen koji odbaciše graditelji,

postade kamen zaglavni.

Gospodnje je to djelo:

kakvo čudo u očima našim!

Ovo je dan što ga učini Gospodin:

kličimo i radujmo se njemu!

Gospodine, spasenje nam daj!

Gospodine, sreću nam daj!

Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!

Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjeg!

Bog je Gospodin, 

on nas obasjava.

---

 

Iv 21

U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo«. A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite riba što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče nakraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uze kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

Dj 3

U one dane: Kako se onaj koji je bio hrom, pa izliječen, držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. Kada to vidje Petar, obrati se narodu: »Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa, kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.«

»I po vjeri u njegovo Ime, to je Ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju.«

»I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja, kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši pa od Gospodina dođu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa.«

»Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka.«

 

»Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. I svaka duša koja ne posluša toga proroka neka se iskorijeni iz naroda.«

»I svi proroci koji su — od Samuela dalje — govorili, također su navijestili ove dane.« »Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih.«

---

 

Ps 8

Gospodine, Bože naš,

divno li je ime tvoje po svoj zemlji!

Što je čovjek da ga se spominješ,

sin čovječji te ga pohađaš?

Ti ga učini malo manjim od anđela,

slavom i čašću njega ovjenča.

Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,

njemu pod noge sve podloži.

Ovce i svakolika goveda,

i zvijeri poljske k tome,

ptice nebeske i ribe morske,

i što god prolazi stazama morskim.

---

 

Lk 24

U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' Vi ste tomu svjedoci.«

Dj 3

U one dane: Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar: »Srebra i zlata nema u mene, ali što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!« I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. Razabraše da je to on — onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju — i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.

---

Ps 105

Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,

navješćujte među narodima djela njegova!

Pjevajte mu, svirajte mu,

pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim,

neka se raduje srce onih što traže Gospodina!

Tražite Gospodina i njegovu snagu,

tražite svagda njegovo lice!

Abrahamov rod sluga je njegov,

sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

On je Gospodin, Bog naš;

po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On se uvijek sjeća svojega Saveza,

riječi koju dade tisući naraštaja:

Saveza koji sklopi s Abrahamom

i zakletve svoje Izaku.

---

Lk 24

Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima.

On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

---

Dj 2

Na dan Pedesetnice govoraše Petar Židovima: »Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.« Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« Petar će im: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka koje pozove Gospodin Bog naš.« I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: »Spasite se od naraštaja ovog opakog!« I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.

---

Ps 33

Prava je riječ Gospodnja, i vjernost su sva djela njegova.

On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,

nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:

da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada, on je pomoć i zaštita naša.

Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

---

Iv 20

U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo — jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« — što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.« Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«

---

KOMENTAR

Naša se vjera krijepi svjedočanstvima. Ovo svjedočanstvo predstavlja centar vjere koji se prenosi stoljećima. Marija je imala osobni susret s uskrslim Isusom, a kroz taj susret svjedoči da se Isus uskrsli može upoznati na nov način. Možemo to shvatiti i kao poziv da pođemo za njim i predamo se vodstvu njegove riječi jer ćemo na taj način doživjeti osobno iskustvo uskrslog Isusa. To je On Mariji i rekao; njegova nas riječ privodi ka živom i sveprisutnom Božjem Sinu.

Kad je došla do groba, Marija je vidjela da je kamen s groba dignut te je to javila apostolima. Isus joj se obratio po imenu a ona ga je prepoznala i učinila kako je rekao. O tajni uskrsnuća znamo vrlo malo, potrebno je zagledati se u onoga tko ima odgovor i učiniti kako On kaže, povjerovati.

M. B.

Dj 2

Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama — njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.

David doista za nj kaže:

'Gospodin mi je svagda pred očima

jer mi je zdesna da ne posrnem.

Stog mi se raduje srce i kliče jezik,

pa i tijelo mi spokojno počiva.

Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju

ni dati da Pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu života,

ispunit me radošću lica svoga.'

Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.«

---

Ps 16

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.

Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«

Gospodin mi je baština i čaša:

»Ti u ruci držiš sudbinu moju.«

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje,

te me i noću srce opominje.

Gospodin mi je svagda pred očima;

jer mi je zdesna da ne posrnem.

Pokazat ćeš mi stazu života,

puninu radosti lica svoga,

sebi zdesna blaženstvo vječno.

---

Mt 28

U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim

učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«

Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: 'Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga'. Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima — sve do danas.

---

KOMENTAR

Nakon spoznaje da ovaj život ipak ima nekog smisla, cijelo vrijeme očekujem ne bi li se dogodilo kakvo čudo ili mi možda sam Bog šapne na uho neku poruku za mene. Osvrnuvši se unazad, primjećujem da se to čudo već dogodilo; to je mir koji nam može pružiti samo Bog. Dubok mir daju nam spoznaja da postoji Bog, te naša vjera poput gorušičina zrna u neki drugi život nakon ovog. Zašto se brinuti, kada je sve ovo propadljivo i grabi brzim koracima svojem zemaljskom kraju.

Isus je uskrsnuo, pa ćemo i mi. Neki na propast, drugi na radost. Njegovo uskrsnuće istovremeno ulijeva strah i radost; nekima strah, drugima radost. Isus to dobro zna i zato nam govori neka se ne bojimo. Što se manje bojimo, to ćemo imati veći mir. Po tome ćemo znati da smo na dobrom putu.

M. A. D.

Dj 10

U one dane: Prozbori Petar i reče: »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«

---

Ps 118

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

Neka rekne dom Izraelov: »Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica, Gospodnja se proslavi desnica!

Ne, umrijeti neću, nego živjeti i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.

Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim!

---

Kol 3

Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.

---

Iv 20

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Izl 14

U one dane: Reče Gospodin Mojsiju: »Zašto vičeš k meni?« »Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«

Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, sinovi Izraelovi siđoše usred mora na osušeno dno, a vode im stajahu kao bedem zdesna i slijeva. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči kotače njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca!« - poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. Izraelci pak hodahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem zdesna i slijeva. Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih i vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju. Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:

---

Ps 118

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

Neka rekne dom Izraelov: »Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica, Gospodnja se proslavi desnica!

Ne, umrijeti neću, nego živjeti i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.

Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim!

---

Rim 6

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

---

Lk 24

Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: »Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'« I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.

A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu. A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.

---

KOMENTAR

Isus je uskrsnuo!... Na njemu se ispunila Božja riječ, sve što je Bog rekao za njega ispunilo se. Čestitam ti: SRETAN USKRS! Neka i tvoje uskrsnuće bude dan velike pobjede i radosti Neba! Neka se i u tvom životu ispuni Božja riječ za tebe! Amen!

M. P.

Iz 52

Gle, uspjet će sluga moj, uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma! Kao što se mnogi nad njim užasnuše – tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka – tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim stisnuti usta videć ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu: »Tko da povjeruje u ono što čusmo, kome li se otkri ruka Gospodnja?« Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje osušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio. Prezren bijaše, od ljudi odbačen, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijaše, obescijenjen. On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, a mi ga držasmo udarenim, od Boga pogođenim, poniženim. Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegovom se modricom izliječismo. Poput stada svi smo mi lutali, svatko je svojim okrenuo putem. A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on se pokori i usta svojih ne otvori. Ko janje na klanje odvedoše ga, ko ovca, nijema pred onima što strigu, usta svojih ne otvori. Iz pritvora je i sa suda otet; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje je živih uklonjen, za grijehe naroda svog na smrt izbijen. Ukop mu dadoše među zločincima, a grob mu bī s bogatima, premda ne počini nepravde nit mu usta laži izustiše. Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima. Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti. Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti jer sām se predao na smrt i među zlikovce bio ubrojen, a on grijehe mnogih ponese na sebi i zauze se za zločince.

---

Ps 31

Tebi se, Gospodine, utječem, o da se ne postidim nikada:

u svojoj me pravdi izbavi! U tvoje ruke predajem duh svoj:

otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Dušmanima svojim ruglo postadoh, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;

koji me vide vani, bježe od mene.

Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh ko razbijena posuda.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!

U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana

i onih koji me progone!

Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.

Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Gospodina uzdate!

---

Heb 4

Braćo: Imajući velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! Ta Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bī uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.

---

Iv 18

Iziđe Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – da se ispuni riječ koju reče: »Ne izgubih nijednoga od onih koje si mi dao.« A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«

Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«

Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.

Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: »Kakvu tužbu iznosite protiv ovog čovjeka?« Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.

Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« Reče mu Pilat: »Što je istina?« Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« Povikaše nato opet: »Ne toga, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik. Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: »Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.« Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: »Evo čovjeka!« I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: »Raspni, raspni!« Kaže im Pilat: »Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.« Odgovoriše mu Židovi: »Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.«

Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?« Odgovori mu Isus: »Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.« Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.« Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: »Evo kralja vašega!« Oni na to povikaše: »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Kaže im Pilat: »Zar kralja vašega da razapnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara!«

Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: »Isus Nazarećanin, kralj židovski«. Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: »Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'« Pilat odgovori: »Što napisah, napisah!«

Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: »Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« – da se ispuni Pismo koje veli: »Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.« I vojnici učiniše tako.

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi.

Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu se kost neće slomiti.« I drugo opet Pismo veli: »Gledat će onoga koga su proboli.«

Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.

A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.

Izl 12

U one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja.

Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.«

---

Ps 116

Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?

Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje.

Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga, sin službenice tvoje: ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje pred svim pukom njegovim.

---

1 Kor 11

Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.

---

Iv 13

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.« Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«

Iz 50

Gospodin Bog dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će na sud sa mnom? Nek se suoči sa mnom! Tko je protivnik moj u parnici? Nek mi se približi! Gle, Gospodin Bog mi pomaže, tko će me osuditi?

---

Ps 69

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.

Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje.

Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.

U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.

Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom.

Gledajte, ubogi, i radujte se, nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.

Jer siromahe Gospodin čuje, on ne prezire sužanja svojih

---

Mt 26

U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

Iz 49

Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Gospodin me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje on me imenovao. Od usta mojih britak je mač načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. Rekao mi: »Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!« A ja rekoh: »Zaludu sam se trudio, nizašto naprezao snagu.« Ipak, kod Gospodina je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Gospodin, koji me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga. I reče mi: »Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.«

---

Ps 71

Tebi se, Gospodine, utječem, ne daj da se ikada postidim!

U pravdi me svojoj spasi i izbavi! prikloni uho k meni i spasi me!

Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja.

Bože moj, istrgni me iz ruku zlotvora, iz šake silnika i tlačitelja.

Jer ti si, Gospodine, ufanje moje, Gospodine, uzdanje od moje mladosti!

Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila.

Usta će moja razglašivati pravednost tvoju povazdan pomoć tvoju.

Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

---

Iv 13

U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!« Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?« Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona. Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć. Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.« Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

Iz 42

Evo Sluge mojeg koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje! Na njega sam svoga Duha izlio: on će donijet pravo narodima; vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čut po trgovima; trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti; po istini on će donijet pravo, neće sustat niti smalaksati, dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za naukom njegovim. Ovako govori Gospodin, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodu na njoj, i dah bićima što njome hode. Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, čvrsto za ruku te uzeh; oblikovah te i postavih za Savez narodu, za svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnja iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.

---

Ps 27

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?

Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?

Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu,

protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju.

Nek se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji;

nek i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.

U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje:

u Gospodina se uzdaj!

---

Iv 12

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.

Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!« Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

---

KOMENTAR

U današnjem čitanju, Iv 12,1-11, govori nam se o čistoći srca. Pogotovo je to važno u ovo korizmeno vrijeme i Velikom tjednu.

Judino je srce bilo obavijeno tamom i zato je onako „bahato“ i pomalo bezobrazno upitao Isusa o pomasti. Je li to bila ljubomora, zavist? Čisto srce zasigurno nije. Da je imao čisto srce, takvo što ne bi uopće pitao. Da je duhom razmišljao i bio zahvalan što pored sebe ima Spasitelja i učitelja, shvatio bi što je rekao.

„Čisto srce stvori mi o, Bože, i duh postojan obnovi u meni.“

U ovom, za nas kršćane najvećem tjednu, očistimo svoja srca od ljubomore, zavisti, ljutnje i ljubimo jedne druge. Pomažimo jedni drugima. Budimo ponizni i zahvalni. Ta Isus se potpuno predao za nas i mučki, doista mučki umro za nas i naše grijehe. Čitajmo svetu riječ i vidimo kakav je bio naš Gospodin; i budimo barem malo kao On!

„Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome.“

Božji blagoslov,

Goran Crevar

Iz 50

Gospodin Bog dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti.

---

 

Ps 22

Svi koji me vide, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom:

»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile.

Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje i za odjeću moju baciše kocku.

Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.

»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!

Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

---

 

Fil 2

Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.

---

 

Lk 22

Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.« I uze čašu, zahvali i reče: »Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.« I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.«

»A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.« I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. A on im reče: »Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje. Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.

Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.« Petar mu reče: »Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.« A Isus će mu: »Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.«

I reče: »Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?« Oni odgovore: »Ništa.« Nato će im: »No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni:

'Među zlikovce bi ubrojen.' Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.« Oni mu rekoše: »Gospodine, evo ovdje dva mača!« Reče im: »Dosta je!«

Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: »Molite da ne padnete u napast!« I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.

Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: »Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!« Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. Isus mu reče: »Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?« A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: »Gospodine, da udarimo mačem?« I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Isus odgovori: »Pustite! Dosta!« Onda se dotače uha i zacijeli ga. Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama:

»Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast tminâ.« Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: »I ovaj bijaše s njim!« A on zanijeka: »Ne znam ga, ženo!« Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: »I ti si od njih!« A Petar reče: »Čovječe, nisam!« I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: »Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!« A Petar će: »Čovječe, ne znam što govoriš!« I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: »Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.« I iziđe te gorko zaplaka.

A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime i zastirući mu lice, zapitkivali ga: »Proreci tko te udario!« I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće i rekoše: »Ako si ti Krist, reci nam!« A on će im: »Ako vam reknem, nećete vjerovati; ako vas zapitam, nećete odgovoriti. No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.« Nato svi rekoše: »Ti si, dakle, Sin Božji!« On im reče: »Vi velite! Ja jesam!« Nato će oni: »Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!« I ustade sva ona svjetina.

Odvedoše ga Pilatu i stadoše ga optuživati: »Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj.« Pilat ga upita: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš!« Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: »Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!« No oni navaljivahu: »Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!« Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu.

A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji.

A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče: »Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« I povikaše svi uglas: »Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!« A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu: »Raspni, raspni ga!« On im treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju.

Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?«

A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.

A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!« Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«

Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«

Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu. Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: »Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!« I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje.

I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. Bijaše dan Priprave; subota je svitala. A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti.

Ez 37

Ovako govori Gospodin Bog: »Evo, povući ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše, i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. I sluga moj David bit će im kralj, i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oči vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. Sklopit ću s njima Savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti, i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. Moj će Šator biti među njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj. I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Gospodin, koji posvećujem Izraela.«

---

Jr 31

Čujte, o narodi, riječ Gospodnju, objavite je širom dalekih otoka:

»Onaj što rasprši Izrael, opet ga sabire i čuva ga ko pastir stado svoje!«

Jer Gospodin oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega.

I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski, da se naužiju dobara Gospodnjih.

Djevojke će se veselit u kolu, mlado i staro zajedno,

jer ću im tugu u radost pretvoriti,

utješit ću ih

i razveseliti nakon žalosti.

---

Iv 11

U ono vrijeme: Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod! « A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne! « To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.

Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar one ne kani doći na Blagdan? «

---

KOMENTAR

Čitajući odlomke današnjih misnih čitanja, najviše me na razmišljanje potaknuo Ivan. Razmišljao sam o situacijama koje se opisuju, i zaključio da se u ljudskom ponašanju ni nakon toliko godina ništa nije promijenilo. Kako bi ljudi zaista povjerovali da Bog postoji i da je Isus ljubljeni Sin Božji, nisu ponekad dovoljna ni najveća čudesa, poput uskrišenja Lazara, brata Marijina. Taj događaj prethodi tekstu koji danas razmatramo. Usprkos tome što Isus uspijeva mnoge potaknuti da povjeruju u njega, i da svjedoče o Božjem djelovanju, mnogi se protive te im, iz raznih osobnih razloga čudesa smetaju. Na takva ponašanja nailazimo i danas. Mnogi lideri današnjeg doba, bilo politički, u poduzetništvu ili na nekim drugim vodećim položajima, zanemaruju Boga misleći da ih On sputava u osobnom uspjehu, da su si sami dovoljni i da im je nepotreban „Netko“ iznad njih. Ne žele ograničenja, ne žele poštivati Božje zapovijedi, nego ih, naprotiv, olako krše. Čak uvode i neka svoja pravila, sasvim drugačija od Božjih ne mareći za posljedice.

„A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: 'Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!“

Ova poznata Kajfina rečenica naviješta Isusovo skorašnje umiranje za narod, za sve nas. Bez obzira što se Isusovo žrtvovanje za nas nije moglo izbjeći, jer je to bila Božja volja, te se trebalo ispuniti ono što je pisano u Svetom pismu, ljudi su ponekad skloni bez milosti žrtvovati druge ljude kako bi izbjegli vlastitu kaznu, posljedice neodgovornosti...

Kajfa je mislio da je našao rješenje za probleme svojih kolega, sebe i tada visokopozicioniranih ljudi, a zapravo je Isus bio predodređen da za nas umre, svojevoljno i znao je da će se događaji dalje odvijati po Božjoj volji. On ih je prihvatio samo poradi nas, da mi živimo, da nas spasi i omogući nam život vječni.

Postavlja se pitanje, jesmo li Isusu dovoljno zahvalni? On je zaista umro na križu, zbog nas, naše grešnosti. Jesmo li skloni i dalje žrtvovati druge umjesto da se mi žrtvujemo poput Isusa: za dobro, za pravednost, za istinu...?

Damir Žugec

Jr 20

Čuh klevete mnogih: »Užas odasvud! Prijavite, Mi ćemo ga prijaviti.« Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. »Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!« Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti; vječna se sramota neće zaboraviti. Gospodine nad Vojskama, koji proničeš pravednika, i ispituješ mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina, jer on izbavi duše sirote iz ruku zlikovaca.

---

Ps 18

Ljubim te Gospodine, kreposti moja!

Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj.

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,

štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,

i od dušmana bit ću izbavljen.

Valovi smrti okružiše mene,

prestraviše me bujice pogubne.

Užad Podzemlja sputiše me,

smrtonosne zamke padoše na me.

U nevolji zazvah Gospodina

i Bogu svome zavapih.

Iz svog Hrama zov mi začu,

i vapaj moj mu do ušiju doprije.

---

Iv 10

U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena — a Pismo se ne može dokinuti — kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: 'Huliš!' — zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!'

Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.« Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

I ode ponovno na onu stranu Jordana — na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.« Mnogi ondje povjerovaše u njega. 

---

KOMENTAR

Isusu su najviše zamjerali što je sebe nazvao Sinom Božjim. Tu činjenicu njegovi sunarodnjaci nisu mogli prihvatiti i smatrali su je hulom koja zavrjeđuje smrt. Mada su svjedočili mnogobrojnim čudesima, slušali i divili se njegovoj mudrosti i mudrosti o Božjoj riječi, nisu mogli i nisu željeli prihvatiti njegove moći koje On ima jer je Bog. Isusov nauk bio je daleko od svjetovnog i nije se uklapao u očekivanja svijeta, a ni danas nije drugačije.

Ivan evanđelist prikazuje pogubnu situaciju za Isusa: ljudi ga žele kamenovati „zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš“. Kao odličan psiholog, Isus razgovara sa svojim napadačima. Pokušava im protumačiti Zakon, želi ih poučiti citirajući Zakon gdje piše da su i oni bogovi, koji čitaju Zakon. Nakon toga Isus im još kaže neka – ako ne vjeruju da je Sin Božji – gledaju njegova djela i tada prosude jesu li Božja ili ne. Međutim, ni nakon tako jasnog objašnjenja, napadači, oslijepljeni mržnjom vlastitog srca nisu raspoznali Isusa kao Boga. Nisu vidjeli istinu i nisu mogli slijediti Isusa, svjetlo.

Ono što bismo mi danas mogli naučiti iz Isusova učenja jest da i mi koji danas čitamo Bibliju, postajemo svetima. Riječi Božje nas čiste kao voda koja prolazi kroz sito te postajemo sve čišći.

D. Ž.

Post 17

U one dane: Abrami pade ničice, dok mu Bog govoraše: »Ovo je Savez moj s tobom, postat ćeš ocem mnoštvu naroda; i nećeš se više zvati Abram — već Abraham će ti ime biti, jer ocem mnoštva naroda ja te postavljam! Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. Savez svoj uspostavljam između sebe i tebe i tvoga potomstva nakon tebe — Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva nakon tebe. Tebi i tvome potomstvu nakon tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica — svu zemlju kanaansku — u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.« Još reče Bog Abrahamu: »A ti Savez čuvaj moj ti i tvoje potomstvo nakon tebe u sve vijeke.«

---

Ps 105

Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svugda njegovo lice

Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!

Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

On je Gospodin, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:

Savez koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.

---

Iv 8

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.' Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«

Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi — Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«

Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!« Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

---

KOMENTAR

Abraham je imao čvrstu vjeru koja je izdržala sva iskušenja kroz koja je prolazio. Sklapajući Savez, Bog je Abrahamu dao novo ime, dao mu je svoj autoritet i obećanje: „Ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe“ (Iv 17,7). Kroz Bibliju vidimo da Bog to nikada nije zaboravio; kad god se predstavljao, upotrebljavao je ime patrijarha „Bog Abrahama, Izaka i Jakova“. On se uvijek sjeća svojega Saveza i riječi koju je dao tisući naraštaja (Ps 95,8). Poslao je Sina svoga jedinoga koji je sklopio Savez s čitavim čovječanstvom. On je dao sve, a mi Njemu možemo dati svoje dugove (grijehe). On je dao svoj Život za oproštenje naših grijeha, Savez vječan!

Nemojmo gurati Isusa od sebe za neka kasnija vremena kad budemo imali više slobodnog vremena, nego upoznajmo i živimo njegovu Riječ jer nikad ne znamo ni mjesta ni časa kad će se od nas zatražiti račun života...

S. K.

Dn 3

U one dane: Kralj Nabukodonozor reče: »Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova, i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?«

Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: »Ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.« Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Sadraka, Mešaka i Abed Nega. On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače, i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Sadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja. Kad je zatim kralj Nabukodonozor čuo kako oni u peći pjevaju, zaprepasti se i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: »Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?« Oni odgovoriše: »Jesmo, kralju!« On reče: »Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri, i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu.«

Nato viknu: »Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!«

---

Dn 3

Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših,

hvaljen i uzvisivan dovijeka!

Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje,

hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga,

hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima,

hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen budi na svodu nebeskom,

hvaljen i slavljen dovijeka!

---

Iv 8

U ono vrijeme: Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: 'Postat ćete slobodni?'« Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.« Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.«

Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac — Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.«

2 Sam 7

⁴Ali još iste noći dođe Natanu ova Jahvina riječ: ⁵"Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve: 'Zar ćeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam? ¹²I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. ¹³On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. ¹⁴Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. ¹⁶Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.'"

---

Ps 89

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,

od pokoljenja do pokoljenja

usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.

Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«

U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,

zakleh se Davidu, sluzi svome:

Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,

za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

»On će me zvati:

'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.

---

Rim 4

Braćo! Obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. Zato - iz vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas - kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Zato mu se i uračuna u pravednost.

---

Mt 1

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo.

---

KOMENTAR

U 2 Sam, odmah prije današnjeg prvog čitanja piše sljedeće: „Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo, reče kralj proroku Natanu: 'Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji stoji pod šatorom.'“

 

David je uočio da je sebi izgradio, možemo reći raskošan dom, a Kovčeg saveza je bio smješten u šatoru. To ga je očito mučilo i odlučio je sagraditi hram kako bi i time pokazao da Boga priznaje većim od sebe.

Ponekad sam znao pomisliti da nema smisla ulagati silan novac u crkvene građevine i da bi se taj novac mogao iskoristiti mnogo bolje. Međutim, iz Davidova primjera vidimo da je jako bitno kako se odnosimo prema Božjem prebivalištu. Ako u crkvenu građevinu ulažemo kako bismo odali priznanje Bogu koji ondje prebiva, onda to itekako ima smisla. Ako ulažemo kako bismo pokazali koliki smo vjernici – od toga neće biti ništa.

Ipak, Bog nije dopustio Davidu da mu podigne hram, zbog grijehâ koje je počinio. Moguće je da je to za Davida, nakon svega što je Bog za njega učinio i silno ga uzvisio, bilo pomalo ponižavajuće. Međutim, Davidu nije palo na pamet da napravi išta drugo nego da se pokori Bogu, jer nije zaboravio tko je gospodar, a tko sluga. Zato mu Bog obećava da će njegova loza (kuća i kraljevstvo) trajati vječno. Tome smo i danas svjedoci. Isto je obećao i Abrahamu, starcu bez potomstva što se također ostvarilo. Ima još mnogo primjerâ pravednikâ koje je Bog učvršćivao, kao i onih koji su ga zaboravili i koje je uništavao.

dr. sc. Mladen Banović

Dn 13

U one dane: U Babilonu življaše neki čovjek po imenu Jojakim. On se oženi Suzanom, kćerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom. Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kćer po Zakonu Mojsijevu. Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuću imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih. One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reče Gospodin: »Bezakonje izađe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljačima naroda.« Ovi posjećivahu kuću Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraćahu se njima.

Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža. Ona dva starca svaki je dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe. Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oči od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove.

I dok su tako vrebali zgodan dan, uđe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruće. Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu. Ona reče djevojkama: »Donesite mi ulja i pomasti pa zaključajte vrtna vrata da se okupam!« One učine kako im zapovjedi. Čim djevojke izađoše, oni ustadoše i pritrčaše k njoj. »Evo, rekoše, vrtna su vrata zaključana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša! Ako li nećeš, mi ćemo protiv tebe svjedočiti da je neki mladić bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke.« Suzana zastenja: »Odasvud sam pritisnuta: učinim li to, smrt me čeka, ne učinim li, neću vam ruci umaći. Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodinom.« I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju, a jedan potrča i otvori vrtna vrata.

Kad ukućani čuše krikove u vrtu, dotrčaše na pokrajna vrata da vide što se dogodilo. Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne ču. Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Dođoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte. Rekoše skupljenu narodu: »Pošaljite po Suzanu, kćer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!« Poslaše po nju. Ona dođe sa svojim roditeljima, djecom i svim rođacima. Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu. Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu. Ona plačući, srca zaufana u Gospodina, pogleda prema nebu. Starci rekoše: »Dok mi šetasmo sami po vrtu, uđe ona sa dvije djevojke, zaključa vrtna vrata i otpusti djevojke. Priđe k njoj mladić koji bijaše skriven, i leže s njom. Mi bijasmo u kutu vrta; videći to bezakonje, potrčasmo k njima. Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladića, jer bijaše jači od nas pa otvori vrata i pobježe. Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše. Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo.«

Povjerova im zbor — ta oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt.

Suzana povika iza glasa: »Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene.«

Gospodin usliši njezin vapaj. Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela. On povika iza glasa: »Ja sam čist od krvi njezine!« Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: »Što si to kazao?« Stade posred njih i reče: »Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu? Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje.«

Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: »Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!«

Tada im reče Daniel: »Rastavite daleko jednog od drugoga i ja ću ih ispitati. Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reče mu: »Stari zlikovče, sada dođoše na te grijesi koje nekoć učini, donoseći nepravedne presude, osuđujući nedužne i oslobađajući krivce, dok Gospodin govori: 'Nedužna i pravedna da nisi ubio!' Sada dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?« On odgovori: »Pod trišljom.« Daniel reče: »Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anđeo je Božji već dobio od Boga zapovijed da te rasiječe po sredini.« I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reče: »Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula! Ovako ste radili sa kćerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kći Judina ne podloži vašem bezakonju. Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!« On odgovori: »Pod jasikom.« Daniel mu reče: »Pravo si i ti lagao na svoju glavu, Anđeo Božji čeka s mačem u ruci da te rasiječe po sredini te vas obojicu zatre.«

Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spašava one što se u nj uzdaju. I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Danijel iz njihovih usta dokazao lažno svjedočenje. I učiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv.

---

Ps 23

Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;

na poljanama zelenim on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.

Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim.

Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.

U Gospodnjem ću Domu prebivati kroz dane mnoge.

---

Iv 8

U ono vrijeme: Progovori Isus farizejima: »Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.« Farizeji mu nato rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!«

Odgovori im Isus: »Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; no ako i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sam, nego — ja i onaj koji me posla, Otac. Ta i u vašem Zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac.«

Nato ga upitaju: »Gdje je tvoj Otac?« Odgovori Isus: »Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali.« Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.

 

---

KOMENTAR

Svjedočanstva vjere snažna su i univerzalna. To je obaveza svih vjernikâ, od onog zadnjeg na kraju svijeta do onog prvog koji je nedavno izabran. Baš ta inverzija od prvog do zadnjeg i natrag budi nadu u promjene kojima svjedočimo.

Tako je i novi papa probudio novu nadu u približavanje našem uzoru kroz svakodnevno svjedočanstvo od davnina do danas. Franjo, poniznost, služenje, radost... stvaraju oko nas krug koji nam daje poticaj da i mi te naše univerzalne vrijednosti njegujemo, da po njima živimo i da o njima svjedočimo.

M. B.

Iz 43

¹⁶Ovako govori Jahve, koji put po moru načini i stazu po vodama silnim; ¹⁷koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše. ¹⁸Ne spominjite se onog što se zbilo, nit' mislite na ono što je prošlo. ¹⁹Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. ²⁰Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit' u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga. ²¹I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu!

---

Ps 126

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo.

Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo: »Silna im djela Gospodin učini!«

Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše ko potoke negepske!

Oni koji siju u suzama žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući noseći sjeme sjetveno;

vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje.

---

Fil 3

Braćo: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.

---

Iv 8

U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«

---

 

KOMENTAR

Divnu nam poruku šalje Isus. On smrt preokreće u život. On grijeh okreće u oproštenje. On mržnju okreće u pokoru.

Koga se ovaj susret nije dojmio, taj nije spoznao dubinu neistine u kojoj se nalazi. Tko nije shvatio Isusovu poruku, živjet će ili dalje u oholosti ili u paklu samosažaljenja.

Da bi se obranio tuđi život, dovoljna je istina, nešto pokore i puno ljubavi. Da bi se obranio vlastiti život, dovoljno je malo poniznosti, nešto pokore i pogled prema Isusu. Kad krenemo tim putem prema Isusu, spoznajemo istinu i dobivamo vječni život. Budimo oprezni da se na tome putu ne sagnemo, uzmemo kamen i bacimo ga na druge. Tko zna, možda je naš grijeh veći od njihova.

Stoga, bdijmo nad svojim grijesima, budimo u istini i priznajmo ih, opraštajmo drugima. Isus će i nama jednog dana reći: „Ni ja te ne osuđujem“.

M. A. D.

Jr 11

Gospodin mi objavi te znam! Tada mi ti, Gospodine, razotkri njihove spletke. A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. »Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!« Ali ti, Gospodine nad Vojskama, suče pravedni, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju.«

---

Ps 7

Gospodine, Bože moj, tebi se utječem: od svih progonitelja spasi me, oslobodi,

da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi.

Gospodine, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u meni.

Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna učvrsti, pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.

Meni je štit Bog, koji spasava čestita srca.

Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti.

---

Iv 7

U ono vrijeme: Kad su neki iz naroda čuli Isusove riječi, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.« Drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?« Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.

Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše. »Zašto ga ne dovedoste?« Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« Nato će im farizeji: »Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona — to je prokleto!« Kaže im Nikodem — onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: »Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?« Odgovoriše mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.« I otiđoše svaki svojoj kući.

 

Mudr 2

Krivo misle bezbožnici i ovako mudruju: »Kratkovijek je i tužan život naš, i nema lijeka kad čovjeku dođe kraj. Postavimo zasjedu pravedniku, jer nam smeta, i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj. On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim. On je ukor utjelovljeni našim mislima, mučno nam je i pogledati ga. Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano. Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova naših kao od nečisti. On svršetak pravednika proglašava sretnim, i hvali se da mu je Bog otac. Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak. Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti, i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih. Zato ga iskušajmo porugom i mukom, da upoznamo blagost njegovu, i da prosudimo strpljivost njegovu. Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.« Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloća njihova zasljepljuje. Oni ne znaju tajna Božjih, ne očekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu besprijekornim dušama.

---

Ps 34

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca, a klonule duše spašava.

Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Gospodin iz svih izbavlja.

On čuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neće slomiti.

Gospodin izbavlja duše slugu svojih, i neće platiti tko god se njemu utječe.

---

Iv 7

U ono vrijeme: Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.

Rekoše tad neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!« Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: »Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.«

Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.

 

---

KOMENTAR

Smatra se da je Knjiga Mudrosti napisana u prvoj polovici 1. st. prije Krista. Danas iz tih zrnaca mudrosti čitamo naviještaj muke Isusove, ali i opis ljudi kojima smeta Bog i dobro koje nam daje.

Oko stotinu godina kasnije, događa se Isusovo rođenje a zatim i javno djelovanje koje dijeli ljude na one koji Ga priznaju za svog Spasitelja, Otkupitelja, Ozdravitelja od raznih bolesti, Osloboditelja od raznih napasti, svezanosti te na one koji, osim što ga ne priznaju za svog Spasitelja, Otkupitelja... još ga i lažno optužuju, podmeću mu jer ne mogu podnijeti milosti i dobra koja nepristrano daje svima koji su u potrebi.

I danas daje svima koji ga traže, dok ga drugi žele onemogućiti.

I danas je mnogo slijepaca kod zdravih očiju koji hodaju u tami ne videći svjetlo, ni kraj svojim problemima, bolestima i tjeskobama.

I danas je mnogo poslanih da nam donesu svjetlo u Ime Očevo, u Ime Isusovo.

Ima li većeg zla od toga da milost ne prihvatimo, da je otjeramo?

Ne znamo koliko ćemo prilika imati ni kako će nam ići, ali vrijedi pokušati potražiti Isusa, ne zanemariti milost... i nema tog grijeha koji nam On ne bi mogao oprostiti.

L. B.

Izl 32

U one dane: Gospodin progovori Mojsiju: »Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice, žrtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!' Dobro vidim — reče dalje Gospodin Mojsiju — da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se gnjev moj na njih raspali da ih istrijebim, a od tebe ću učiniti velik narod.«

Mojsije se pak zauze pred licem Gospodina, Boga svoga: »Gospodine! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izveo iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! Zašto bi Egipćani morali reći: 'U zloj ih je namjeri izveo da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! Sjeti se Abrahama, Izaka, i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: 'Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu, i baštinit će je dovijeka!'«

I ražali se Gospodin pa ne učini zlo kojim se bijaše zaprijetio svome narodu.

---

Ps 106

Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku slivenu.

Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.

Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći

i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.

Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov,

zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

---

Iv 5

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene — da me poslao Otac. Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.

Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. Slave od ljudi ne tražim, ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.

Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?«

Iz 49

Ovako govori Gospodin: »U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, da kažem zasužnjenima: 'Iziđite!' a onima koji su u tami: 'Dođite na svjetlo!' Oni će pasti uzduž svih putova, i paša će im biti po svim goletima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih paliti žega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji ih ljubi, dovest će ih k izvorima vode. Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti. Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Gospodin tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima. Sion reče: 'Gospodin me ostavi, Gospod me zaboravi.' Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje. Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.«

---

Ps 145

Milostiv je i milosrdan Gospodin, spor na srdžbu, bogat dobrotom.

Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima.

Gospodin podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja.

Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima.

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.

---

Iv 5

U ono vrijeme: Odgovori Isus Židovima: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla. Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas — sada je! — kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.«